clear sky
14°C
25.04.2024.
Beograd
eur
117.1627
usd
109.3752
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

OD CARINSKOG RATA DO SLOBODNE TRGOVINE: Može li trgovinska politika Vašingtona rezultirati transatlantskom slobodnom trgovinskom zonom? (2. deo)

08.10.2018. 15:14
Piše:
Predrag Rajić
Donald Tramp
Donald Tramp / Izvor: Profimedia
Postizanje dobrog sporazuma je ključno

SAD su poznate po razvijenom tržištu usluga. Zapravo, usluge i danas predstavljaju sektor u kom su SAD čak i u blagom plusu u odnosu na EU u međusobnoj razmeni.

Ostrvski raj na ivici ekonomske krize: Glavna privredna grana pred krahom

Donald Tramp je toga veoma svestan, tako da od latentnog političkog izolacioniste i ekonomskog protekcioniste, on lako, kada uvidi da to okolnosti nameću, vođen pragmatizmom postaje globalistički neoliberal, ali samo pod uslovom da je zadovoljena osnovna deviza njegove politike, o američkom interesu. Tramp ne nameće kvote Evropljanima na način na koji to čini u odnosu sa Pekingom. Naime, Trampu je jasno da je potencijalna slobodna trgovina na relaciji SAD – NR Kina nemoguća iz više razloga, te je stoga njegova krajnja namera da primora Peking na uvoz veće količine američke robe, čak i ukoliko to ne diktiraju potrebe tržišta, kako bi ostvario jasnu korist za svoju stranu, dok Kini zauzvrat nudi obustavu, sada već otvorenog trgovinskog rata ili makar njegovo usporavanje i zauzdavanje.

Njujorška berza
Njujorška berza / Izvor: Profimedia/ilustracija

Sa druge strane, veliko tržište poput evropskog, za Trampa predstavlja i veliki izazov. Dovoljno je kompatibilno sa američkim u smislu ekonomskih zakonitosti ali i platežno sposobno da zadovolji potrebe američkih proizvođača. Takođe, evropski radnici nisu potcenjeni poput dalekoistočnih, te ni u tom pogledu ne postoji bojazan ozbiljnijeg odliva američkog kapitala u Evropu, na štetu domaće privrede. 

Ovakva ideja već je bila pretočena u konkretno delo u vreme administracije bivšeg predsednika SAD Baraka Obame. Naime, tada je započet rad na "Transatlantskom trgovinskom i investicionom sporazumu" - TTIP.

Kina "oslobađa" 100 milijardi dolara: Potop na berzama

TTIP je zamišljen kao sporazum koji bi stvorio (finansijski) najveću i najznačajniju trgovinsku zonu na svetu – između SAD i EU. TTIP je podrazumevao stvaranje regulacije koja bi omogućila olakšano međusobno ulaganje na teritorijama dva partnera, ali i ukidanje najvećeg procenta carina i tarifa u međusobnoj trgovini. 

Nezvaničnim kanalima objavljeni dokumenti iz 2015. godine su pokazali kako Brisel predlaže ukidanje i do 97% međusobnih tarifa , štiteći prevashodno poljoprivredne proizvode. Dodatni problem predstavlja i činjenica da evropski i američki propisi nisu do kraja usklađeni. Oni se pogotovo razlikuju kada je u pitanju zaštita životne sredine, procesi proizvodnje i pripreme hrane.

Ovo pitanje svakako ne može biti zaobiđeno niti u jednom procesu pregovora dve strane i predstavlja najveći izazov, jer sa jedne strane SAD imaju snažan interes za plasmanom svojih prehrambenih proizvoda na evropsko tržište u većem obimu, dok EU ne želi da odustane od svojih, veoma strogih propisa kojima štiti zdravlje svojih konzumenata kao i čovekovu okolinu.

Svakako, EU je i vrlo osetljiva na pitanje poljoprivrede iz drugih razloga. Strateški je cilj EU da ne bude zavisna od uvoza hrane, stoga subvencioniše poljoprivrednu proizvodnju u daleko većem obimu nego li što bi to sušta ekonomska logika nalagala.

Proglašeni dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju (FOTO)

Ipak, pregovori u vezi realizacije koji su i inače bili kompleksni i praćeni brojnim nedoumicama i protestima su zaustavljeni 2016. godine na američku inicijativu. Prevashodno je zamerano to što pregovori nisu „dovoljno transparentni“ i što javnost u njih nije uključena na pravi način. Sličan sporazum, istina manje ambiciozno zamišljen je već kreiran između EU i Kanade i uslovno je zaživeo 2017. godine . Optimistične procene kažu da bi TTIP doprineo rastu trgovinskog obrta između SAD i EU i do 50%. 

Tako, upravo bi Donald Tramp, zagovornik ekonomskog protekcionizma, lider koji je povukao SAD iz Transpacifičkog sporazuma i zaustavio pregovore o TTIP, mogao stvoriti uslove za kreiranje najveće zone slobodne trgovine na svetu. Kako bi tako nešto bilo ostvareno, neophodno je kreiranje pogodnih okolnosti.

Donald Tramp
Donald Tramp / Izvor: Profimedia

Ključne prepreke realizaciji ovakvog sporazuma jesu: neusklađenost regulativa SAD i EU, komplikovan proces ratifikacije sporazuma (u svakoj državi članici EU zasebno, po neretko veoma kompleksnim procedurama), partikularan pristup obe strane pri zaključenju sporazuma (favorizovanje samo onih oblasti u kojima je jedan subjekt dominantan). 

Kako bi ove prepreke bile uklonjene, bilo je neophodno postupiti tako da alternativa bude daleko nepovoljnija, čime i prvobitne pozicije bivaju daleko manje ambiciozne.

DOLAR NA SAMRTI: Ameri u PANICI, kraj tiranije američke valute koju NAPUŠTA sve više zemalja (VIDEO)

Započinjanjem trgovinskog konflikta i stvaranjem realnog straha od trgovinskog rata, Tramp je postigao sledeće:

- Unutar vođstva EU stvoreno je stanje političke anksioznosti da bi pored migrantske krize, izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva i uz konstantan problem visoke nezaposlenosti i visokih dugovanja mediteranskih država, moglo doći do otvaranja novog fronta za koji Brisel nije spreman i na koji nije ozbiljno računao. Ovo stvara povoljnu mogućnost za kreiranje fleksibilnijeg i liberalnijeg stava uz odustajanje od pojedinih, pomalo dogmatskih stavova pri kreiranju i realizaciji eventualnog sporazuma o slobodnoj trgovini i investiranju između EU i SAD. 

- Donald Tramp je na konstataciju Žana Junkera kako "saveznici jedni drugima ne uvode sanckije" odgovorio kako se on u principu slaže s ovim stavom i zalaže za ukidanje svih tarifa i svih carinskih plaćanja u trgovini na relaciji SAD - EU. Ovim i sam Tramp zapravo otkriva svoj potencijalni krajnji cilj. Baš kao i pri pregovorima koje je vodio u biznisu, Tramp primenjuje formulu po kojoj je neophodno podići inicijalni ulog, kako bi bio ostvaren povoljan rezultat. Stavljanjem perspektive privrednog rata u izgled, on je perspektivu slobodne trgovine na relaciji dva subjekta, uz sve svoje manjkavosti, učinio daleko atraktivnijom alternativom. 

- Paradoksalno, upravo predsednik koji je smatrao NATO prevaziđenom organizacijom (istina u međuvremenu je revidirao stav), otvorio je mogućnost daleko dubljem i temeljnijem uplivu SAD u EU, čime će prva ekonomija sveta dobiti mogućnost da ostvari i političku dobit, ništa manje vrednu nego li onu ostvarenu nakon realizacije "Maršalovog plana".

Evri sa Evropom juani sa Kinom, a gde će dolar?

SAD i EU su se sporazumele da započnu rad na smanjivanju tarifa u međusobnoj trgovini, kao i na uklanjanju birokratskih barijera. Deluje kao da Tramp ne želi previše vremena poklanjati dugim pregovorima i sveobuhvatnim, duboko utemeljenim i teško promenljivim sporazumima. Cilj je da se najveći procenat tarifa dva subjekta ukine što je pre moguće, te stoga treba obratiti pažnju na pravne forme koje su fleksibilnijeg karaktera, što je više moguće zaobilazeći trome procedure, čak i ukoliko bi to značilo prigovor zbog manjkavosti u smislu nedovoljne demokratičnosti procesa. 

Ovde dolazimo i do još jednog usputnog efekta koji Donaldu Trampu u ovom momentu verovatno nije bitan, ali sasvim sigurno jeste na ideološkoj ravni republikanskog establišmenta. U susret izborima za Evropski parlament maja meseca 2018. godine, ovakav rasplet donosi nekoliko argumenata u prilog evrofederalističkoj struji, koja pokušava da prevaziđe podelu na tradicionalnu desnicu i levicu, te da se ponudi kao alternativa narastajućim suverenističkim ali i nacionalističkim snagama u EU.

Berza
Berza / Izvor: Profimedia

Alijansa liberala i demokrata (ALDE) jeste politička organizacija koja sve glasnije zagovara upravo ovaj koncept i koja naročito može ojačati ukoliko joj se pridruži politička partija francuskog predsednika Emanuela Makrona – "U pokretu". Ne samo da argument može biti prevazilaženje birokratskih prepreka pri stvaranju ovako značajnih projekata, već daleko snažniji argument može biti kako samo ujedinjena Evropa može štiti svoje interese, pogotovo kada u međunarodnoj areni na suprotnoj strani ima funkcionalnu državu. Upravo taj nedostatak današnje Evropske Unije koja je zastala na pola puta od interesnog saveza ka saveznoj državi, može biti predstavljen kao esencijalno važan u svetlu aktuelnog odnosa sa Vašingtonom.

Cena nafte NAGLO SKOČILA u poslednja 24 sata, razlog može biti SAMO JEDAN

Stvaranje jedinstvenog trgovinskog prostora sa obe strane Atlantika obiman je i zahtevan proces. Ipak, savremeno doba, uslovljeno digitalnom revolucijom prevashodno, odlikuje ubrzana smena istorijskih događaja. Ne treba sumnjati da će obe strane predano raditi na kreiranju što je moguće kvalitetnijeg sporazuma u kratkom vremenskom razdoblju. U suprotnom, Vašington ponovo može posegnuti za merama prinude i tako dodatno podići ulog i ubrzati integrativne procese. Ili u slučaju neodmerenog poteza - rasplamsati konflikt.

 

Piše:
Predrag Rajić
08.10.2018. 15:14