Kada se ovim bavite, svaki odlazak na posao je mogući odlazak u smrt!

Od 1998. do danas samo na području Vukovarsko-sremske županije stradalo je 56 pirotehničara, među kojima 23 smrtno. 

"Onaj ko kaže da se ne boji, laže. Nije nimalo jednostavno ući u minsko polje kakvu god imali opremu i zaštitna sredstva. Možda ružno zvuči, ali pirotehničari svakoga radnog dana ustaju a da ne znaju hoće li vratiti kući živi i neozleđeni ili ne" kaže Demir Žulj, koji već 14 godina radi kao pirotehničar.

On je jedan od pirotehničara iz cele Hrvatske koji su angažovani na projektu razminiranja Vukovarsko-srijemske županije, piše Večernji list. 

"U vojsci sam bio izvidnik pa mi je posao pirotehničara bio logičan sled. Iskreno, međutim, nikome ne bih preporučio da se bavi ovim poslom. Svaki put kad odlaziš na teren ne znaš hoćeš li ikada više videti decu, ženu, roditelje... Kada smo na terenu, svaki ih telefonski poziv uznemiri", ističe Žulj. U nekoliko je navrata bio i očevidac nesreća u kojima su stradali njegovi prijatelji.

Njegov kolega Oliver Bogatić, koji je pirotehničar 16 godina, ističe kako u radu mora postojati disciplina i odgovornost kako bi se mogućnost nesreća svela na najmanju meru.

"Pirotehničar mora biti odgovoran prema sebi i svojim kolegama. Usto, mora ima zaštitnu opremu. Ako je moguće, strojeve treba koristiti u što većoj meri. Tu su i detektori metala, pipalice, nož... No, sve to opet ne garantuje da se nesreća neće dogoditi", zaključuje Bogatić.