Sto godina Panamskog kanala
Prolaskom broda "Ankon" 15. avgusta 1914. godine otvoren je Panamski kanal, prokop dug 81,6 kilometara, koji u najužem delu spaja Atlantski i Tihi okean. Sto godina kasnije, više od milion brodova prošlo je kanalom, kojim danas prolazi pet odsto svetske pomorske trgovine.
Još u 16. veku javile su se prve ideje o izgradnji kanala preko američke prevlake, kojim bi se povezali Atlantski i Tihi okean. Međutim, na projekat se čekalo sve do 19. veka. Od više predloga prihvaćen je projekat Ferdinanda de Lesepsa o izgradnji kanala u nivou mora poput Sueckog kanala iza čije izgradnje takođe stoji ovaj Francuz.
SAD 1904. preuzimaju izgradnju kanala, uz tada najnapredniju tehnologiju i desetine hiljada radnika, koju završavaju 10 godina kasnije, u trenutku kada u Evropi počinje Prvi svetski rat.
Tada je to bilo tehnološko remek delo i opisivano je kao osmo svetsko čudo, koje je donelo revolucionarnu promenu u svetskoj trgovini.
Oko 27.000 radnika je umrlo gradeći kanal, uglavnom od malarije i žute groznice.
SAD su kontrolisale kanal veći deo 20. veka zbog čega su negodovale latinoameričke zemlje, pa su 1977. godine tadašnji predsednici SAD i Paname Džimi Karter i Omar Torihos potpisali sporazum po kojem Panama poslednjeg dana 1999. godine preuzima kontrolu nad kanalom.
Egipatski predsednik Abdel Fatah el Sisi nedavno je najavio izgradnju novog Sueckog kanala, paralelnog s postojećim kako bi se ubrzao i povećao saobraćaj.
S druge strane, Nikaragva takođe najavljuje izgradnju svog kanala koji bi trebalo da ima mnogo veći kapacitet nego Panamski kanal.
Kako bi se suprotstavila konkurenciji, i Panama je počela da proširuje kanal kako bi mogli da prolaze i takozvani "postpanamski" brodovi, kapaciteta 12.000 kontejnera umesto postojećeg maksimuma od 5.000 kontejnera.