clear sky
14°C
25.04.2024.
Beograd
eur
117.1627
usd
109.3752
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

BRANKA PETRIĆ O BEKIMU: Gledam ga i kao žena koja ga je VOLELA do poslednjeg sata njegovog života

10.04.2017. 10:54
Piše:
Srbija Danas/Novosti
Branka Petrić
Branka Petrić / Izvor: Foto: Youtube Printscreen/TeVe Novine
Prošlo je 50 godina od premijere velikog hit filma Saše Petrovića "Skupljači perja", što je obeleženo svečanom izložbom, skoro organizovanom u Muzeju Jugoslavije.

Ovo ostvarenje je, pored najvećih kanskih nagrada, nominacije za Zlatni globus i Oskar, ima i specijalan deo koji pripada Bekimu Fehmiuu. Ulogom u "Skupljačima perja", gde glumi Belog Boru, započeo je svetsku karijeru, koju do sada nije ponovio ni jedan drugi glumac sa Balkana. 

Glumica Branka Petrić, žena Bekima koga pamtimo i kao znamenitog beogradskog džentlmena, veli da svaki put kad ponovo vidi ovaj film pronađe u njemu - nešto novo. 

- "Skupljači perja" su kao jedan od onih romana kojima se s vremena na vreme treba vraćati, da bi se spoznale sve njegove nijanse. Umetnički pečat koji je Saša Petrović dao ovom filmu čini mi se neprevaziđenim, i divan je naslov koji su Francuzi dali "Skupljačima perja" - "Sreli smo čak srećne Cigane" - kaže Branka za Novosti.

Kako je češka novinarka provocirala Kusturicu i kako joj je on odbrusio pogledajte OVDE.

Kako se osećate dok gledate Bekima? 

- Gledam ga i kao žena koja ga je volela do poslednjeg sata njegovog života, i kao koleginica. Uživala sam kako se nadopunjuje i radi jedna za drugu nenadmašna trojka ovog velikog filma - Bata Živojinović, Olivera Vučo i Bekim. A šta reći za maestralnost direktora fotografije Tomislava Pintera, čuvenog scenografa Veljka Despotovića, i sve Rome - naturščike, na čelu sa Gordanom Jovanović. Bilo je uzbudljivo što su posetioce izložbe u Muzeju Jugoslavije dočekale Oliverine pesme iz filma, koje su se "vrtele" na malom gramofonu.

Na izložbi su ekskluzivno izložene fotografije posle premijere filma u Puli, sa prijema koji su Tito i Jovanka Broz organizovali za ekipu "Skupljača perja". 

- Da je živ, i Bekim bi bio iznenađen, jer nismo znali da te fotografije postoje, niti su igde bile objavljene, a zahvaljujući Momi Cvijoviću, muzejskom savetniku, čitaoci "Novosti" će prvi imati ekskluzivnu priliku da ih vide. Bekim je u vreme pulske premijere zahvaljujući "Skupljačima perja" već počeo da snima "Odiseja" u Italiji, i sećam se tog ogromnog platna u Areni, aplauza, velikog prijema na kojem su bili mnogi važni ljudi tog vremena. Oni koji su to i inače radili, odmah su seli oko Tita, a on je te večeri bio naročito raspoložen. Dok je čestitao Bekimu, nasmejao se i rekao: Ćuj, boga ti, ličiš mi na Belmonda. A šta biste druže Tito rekli da ste prvo gledali mene, a ne Belmonda, odgovorio mu je Bekim. Mislila sam da ćemo malo duže ostati na prijemu, ali Bekim je žurio da se vrati na snimanje, a nije ni voleo takve događaje. 

U svojoj knjizi Bekim je zapisao da je plakao kad je Tito umro. Voleo je Broza? 

- Bekim je sebe smatrao jugoslovenskim glumcem, ali nikada nije zaboravljao svoje poreklo - ni po cenu gubitka najvećih uloga u inostranstvu, nije pristajao da mu promene ime. Čak mu je na tom prijemu kod Broza jedan od njegovih zvaničnika rekao da uvek treba da napomene da je Albanac iz Jugoslavije, da ljudi shvate da svaki čovek koji je darovit, koji se obrazuje i vredan je, u toj državi ima jednake šanse.

Kako danas u Prizrenu, sa "obe strane", žive obični ljudi koji se javno nigde ne čuju? 

- O tome, nažalost, ne mogu da svedočim. U Prizren sam odlazila zbog tužnih događaja, ali bez obzira na sve, sećam ga se kao gospodskog mesta po meri čoveka. Bekim je rastao u tom gradu, za koji je Korbizije napisao da je jedan od najlepših na svetu. Kroz baštu kuće Bekimovog detinjstva, i kroz skoro svaku prizrensku kuću, prolazio je potočić, i najvažnije je bilo da se čuva čistoća te vode. Prosto je bilo pitanje časti da se voda ne zagadi, jer ona ide do svih suseda. Bekim je u svojim sećanjima zapisao kako mu je baka još kao malom dečaku pretila - nemoj slučajno da pljuneš u vodu, iskriviće ti se usta. Čestiti ljudi, bilo Srbi ili Albanci, koje nije pobedila mržnja, mislim da su ostali u pravim odnosima, uprkos politici i strahotama, samo što o tome nije ni poželjno, ni popularno govoriti.

Da li u vašem susretu sa Bekimom ima neke simbolike? 

- Recimo da ima. Moj deda po majci, Jevstatije, završio je Bogosloviju u Prizrenu, a baka Jefimija učiteljsku školu u Solunu, koju je osnovao jedan srpski rodoljub. To je kraj 19. i početak 20. veka, i deda je kao sveštenik u štabu prošao Solunski front. Moja porodica po majci, Karamatijevići, prema predanju, vodi poreklo od raških knezova koji su potomci Nemanjića, i živeli su na teritoriji Starog Rasa. I moj pradeda je bio sveštenik, a moji roditelji venčali su se u Sarajevu, gradu u kojem je tih godina rođen Bekim. 

 

Piše:
Srbija Danas/Novosti
10.04.2017. 10:54