clear sky
3°C
20.04.2024.
Beograd
eur
117.1474
usd
110.1009
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

DA ZADRHTI SRCE: Miloš Biković napisao pesmu za pokojne kolege! Setio se Gage, Bate, Čkalje! (FOTO)

31.07.2016. 22:23
Piše:
Srbija Danas
Jer ako niste znali i klovnove ponekad boli, ako niste znali i klovnovi ponekad plaču...

U "godini glumaca" kako je nedavno preminuli Milorad Mandić Manda rekao na sahrani Velimira Bate Živojinovića, njihov mladi kolega Miloš Biković rešio je da im posveti pesmu. Njima, ali i sebi! On je na svom Instagram profilu uz sliku tužnog klovna dopisao i stihove pesme "Svi glumci idu u raj".

SRBIJA PLAČE ZBOG OVE PESME: U nebeskoj kafani ugledaše Mandino nasmejano lice! (FOTO)

 

Svi glumci idu u raj Kad glumac ode (Sva ona prasina zvezdana) Ugase se svetla rode Sami ste usred bezdana Ostavi nas tuzni klovn do kraja veran roli Da, onaj Na nemilost ostavljen žutilu i traču Jer ako niste znali i klovnove ponekad boli, Ako niste znali i klovnovi ponekad placu I ta igra bi bila obicna laz Da to klovn stvarno na daskama ne pati Nije to samo strasti draz Vec zelja da vas u mracnom tunelu isprati Dok su oni svakodnevnicu tračom ,,sivili" Tražili nekog da bi ga ruzili i mesto sebe krivili On je na mrak ustao, naoružan nosem crvenim Na vaše prave aždaje jurišao sa mačem drvenim Otislo je vreme koje si obelezio ti I sada znamo sad smo sigurni Da vise nikad neće to vreme tvoje grive da se vrati A ti nam tako ponekad u secanje i snove svrati I to glupiranje je za istinom lutanje Da nije tako ne bi to toliko bolelo Kad ode glumac a ostane cutanje Ne bi mu svetlo sumraku odolelo I znaj da živiš jer si u sred ovog gustog mraka memle ove Zapalio svecu na vetru i podsecao na stare vitezove i gle ona na promaji vrednosti gori I ta sveca mesto tebe sali se i zbori A kad klovn Skine masku ispostavi se da je lav. I ne znaju koga su ruzili i na koga se plaze I da je ispod neozbiljnog lica bio ideal i stav Samo ne znaju oni da lavovi ne umiru oni odlaze I ma koliko da sam te malo znao opet si bio rodjeni moj I mislim da celo ovo naše pleme tako oseća I vidimo se negde gde kostimi imaju malo bolji kroj Do nove komedije do nekog novog proleca Znaš odakle si otišao ovde su odavno pobrkani lonci Mi smo ti odavno otpisani to smo sami uradili Nadam se da su tamo gore neki dobar bife sagradili Da zavrtis jednu turu kao poslednji krug u Monci Znas da ovo nije kraj, Seti se Bate, Čkalje, seti se Bore, Ne brini, ako nema ko, baklja ce sama da se nosi, ovo nije kraj, Po pravilu se staro darovito društvo preselilo gore, Pa kako bi i drugcije, kad skinu crveni nos, svi glumci idu u raj.

A photo posted by Milos Bikovic (@bikovic) on

Svi glumci idu u raj

Kad glumac ode
(Sva ona prašina zvezdana)
Ugase se svetla rode
Sami ste usred bezdana
 
Ostavi nas tužni klovn do kraja veran roli
Da, onaj Na nemilost ostavljen žutilu i traču
Jer ako niste znali i klovnove ponekad boli,
Ako niste znali i klovnovi ponekad plaču
 
I ta igra bi bila obična laž
Da to klovn stvarno na daskama ne pati
Nije to samo strasti draž
Već zelja da vas u mračnom tunelu isprati
 
Dok su oni svakodnevnicu tračom ,,sivili"
Tražili nekog da bi ga ružili i mesto sebe krivili
On je na mrak ustao, naoružan nosem crvenim
Na vaše prave aždaje jurišao mačem drvenim
 
Otišlo je vreme koje si obeležio ti
I sada znamo sad smo sigurni
Da više nikad neće to vreme tvoje grive da se vrati
A ti nam tako ponekad u sećanje i snove svrati
 
I to glupiranje je za istinom lutanje
Da nije tako ne bi to toliko bolelo
Kad ode glumac, a ostane ćutanje
Ne bi mu svetlo sumraku odolelo
 
I znaj da živiš jer si u sred ovog gustog mraka memle ove
Zapalio sveću na vetru i podsećao na stare vitezove
i gle ona na promaji vrednosti gori
I ta sveća mesto tebe šali se i zbori
 
A kad klovn Skine masku ispostavi se da je lav.
I ne znaju koga su ružili i na koga se plaze
I da je ispod neozbiljnog lica bio ideal i stav
Samo ne znaju oni da lavovi ne umiru oni odlaze 
 
I ma koliko da sam te malo znao opet si bio rođeni moj
I mislim da celo ovo naše pleme tako oseća
I vidimo se negde gde kostimi imaju malo bolji kroj
Do nove komedije, do nekog novog proleca
 
Znaš odakle si otišao ovde su odavno pobrkani lonci
Mi smo ti odavno otpisani to smo sami uradili
Nadam se da su tamo gore neki dobar bife sagradili
Da zavrtiš jednu turu kao poslednji krug u Monci
 
Znas da ovo nije kraj, Seti se Bate, Čkalje, seti se Bore,
Ne brini, ako nema ko, baklja će sama da se nosi, ovo nije kraj,
Po pravilu se staro darovito društvo preselilo gore,
Pa kako bi i drugcije, kad skinu crveni nos, svi glumci idu u raj.

I MANDA JE SADA TU: Najtužnija i najponosnija srpska slika u ovom trenu! (FOTO)

Piše:
Srbija Danas
31.07.2016. 22:23