UPOREDIO SRBE SA SVINJAMA, A ONDA GA JE IVO ANDRIĆ POBEDIO U NAJVAŽNIJOJ BORBI - epska borba književnika!
Lorens Darel, britanski književnik i stvaralac širokog iskustva i kulture, pre nego što je uspeo da stekne ekonomsku nezavisnost objavivši svoju čuvenu tetralogiju „Aleksandrijski kvaret”, radio je kao činovnik u brojnim britanskim ambasadama; Egiptu, Rodosu, Argentini, Kipru i, naravno, u Beogradu.
U Beogradu je radio kao ataše za štampu od 1949. do 1952. godine. Ipak Beograd, Srbija i Jugoslavija nisu mu ostali u dobrom sećanju.
MISTERIOZNE SMRTI naših glumaca: Bili su blizanci, jedan se UTOPIO, a drugi umro od INFARKTA!
Bila je jedna od PRVIH ŠKOLOVANIH GLUMICA u bivšoj Jugoslaviji, mlađi je pamte više po LIKU, ali ne po imenu
"POČIVAJ U MIRU LJUBAVI MOJA!" Suprug popularne pevačice saopštio tužnu vest - UMRLA JE!
U svojim pismima prijateljima, napisanih u vreme boravka u Beogradu, vidljivo je neraspoloženje prema sredini gde se obreo: „Ovo je uparložena i grozna policijska država, piše Darel.” ...imaćemo prijatno zadovoljstvo da ovom tupavom narodu pomažemo i ohrabrujemo ga u nastojanjima da sruši svoju ideološku Palatu…
Darel ide i dalje te u drugom pismu zapisuje: „Ovo mesto (Beograd) kao da je hiljadama milja daleko od Mediterana. Ravno, sa svih strana zarobljeno kopnom, nastanjeno SVINJAMA, koje je nemoguće razlikovati od SRBA i obratno...”
Godine 1957. Darel objavljuje roman „Beli orlovi nad Srbijom” gde piše fikcionalnu priču o britanskom agentu na tajnom zadatku u komunističkoj Jugoslaviji, gde je došao da istraži ubistvo engleskog ambasadora, ali i šuškanja o ponovnom okupljanju srpskih rojalističkih snaga. Ipak, ono što najviše intrigira jeste njegov opis Jugoslovena i Beograda, čiji su stanovnici predstavljeni kao ljudi bez zuba, koji smrde na „ustajali kajmak i suncokretovo ulje”. On ističe da se svi Beograđani teturaju od šljivovice, a u jednom od tri restorana, koliko ih je ostalo nakon što su svi ostali
pretvoreni u menze, jedino je moguće poručiti jelo sa „ukusom Staljinovog brka”.
Ipak, Darelovoj mržnji i nerazumevanju prema ovim prostorima suprostavilo se neviđeno životno iznenađenje.
Kako arhive Nobelovog komiteta pokazuju, Darel je najbliže dobijanju Nobelove nagrade bio 1961. kada je Akademija trebala da se odluči
između Lorensa Darela, Grejema Grina, Dž.R.R. Tolkina, Karen Bliksen i Ive Andrića, Nobelova nagrada je, kao što je svima poznato, otišla u ruke srpskom piscu.
Darelu, koji je od prijatelja iz Akademije saznao da je izgubio za tačno dva glasa u korist srpskog pisca, ostalo je samo da se svom prijatelju Henriju Mileru žali da za tog Andrića nikad nije čuo.