Utorak 19. mar 2024.
korona virus

KAKO SE EPIDEMIJA KORONA VIRUSA ODRAZILA NA POJEDINCA I DRUŠTVO? Uticaj na psihu, izazov za brak, borba za ekonomiju

Foto: Profimedia
Istraživanje treba da pokaže kako nas je korona sve promenila - spolja i iznutra

Epidemija nije samo zdravstveni, već i ekonomski, psihološki, društveni problem, te je kao takva stvorila jednu globalnu problematiku. Slučaj po slučaj, jedan oboleo, dvoje, troje, brojke su se nizale, proglašeno je vanredno stanje, i to je bio početak naše borbe. Iako nam se činilo na samom početku da Covid-19 neće ostati dugo sa nama, šest meseci kasnije, borba i dalje traje.

NE HAJU ZA TUĐE ZDRAVLJE! UPRKOS ZABRANAMA ORGANIZOVALI KUPUSIJADU: Sve zbog zarade u Mrčajevcima ne poštuju mere

NE HAJU ZA TUĐE ZDRAVLJE! UPRKOS ZABRANAMA ORGANIZOVALI KUPUSIJADU: Sve zbog zarade u Mrčajevcima ne poštuju mere

VEĆINA LJUDI PRELEŽALA JE KORONU A DA TOGA NIJE NI SVESNA: Ovo su jasni simptomi koji mogu ukazati na to

VEĆINA LJUDI PRELEŽALA JE KORONU A DA TOGA NIJE NI SVESNA: Ovo su jasni simptomi koji mogu ukazati na to

VERNICI DANAS SLAVE VELIKOG MUČENIKA SOZONTA: Mučitelji ga tukli, a potom obesili o drvo i strugali gvozdenim četkama

VERNICI DANAS SLAVE VELIKOG MUČENIKA SOZONTA: Mučitelji ga tukli, a potom obesili o drvo i strugali gvozdenim četkama

- U proteklim godinama mnogi ugledni svetski ekonomisti trudili su se da uoče rizike i potencijale za nastanak nove svetske ekonomske krize. Na momente se imao utisak kao da postoji neko neobjavljeno svetsko takmičenje na ovu temu, jer su u prošlosti oni koji su u tome uspeli postali slavni i vrlo citirani. Ono što se desilo pojavom virusa korona kao globalne pretnje prevazišlo je gotovo i najgore hipotetičke scenarije - priča profesor Dragan Stojanović, doktor ekonomskih nauka.

- U izuzetno kratkom vremenskom periodu naši životi su se drastično promenili. U situaciji kada su ljudi i njihovo zdravlje postali ozbiljno ugroženi gotovo da nije postojala privredna grana koja nije trpela značajne udarce. Više se nije postavljalo pitanje da li će biti štete, već kolika će ona biti i da li će biti moguće, i na koji način sanirati je. Ono što se odmah moglo primetiti je da bez obzira na ogroman šok koji je epidemija nanela celom našem društvu, ozbiljnih nestašica nije bilo. Tržište je bilo dobro snabdeveno čak i u vreme kada su na snazi bile stroge mere izolacije - priča profesor Stojanović.

Prema njegovim rečima ono što je u ovakvim situacijama važno je prva reakcija i spremnost države da odbrani ekonomiju, radna mesta i sačuva kakav-takav standard.

- Vreme ovakve krize je ono kada treba pokazati solidarnost u svakom smislu i pomoći sektorima koji su posebno ugroženi. Nekoliko meseci nakon paketa mera kreditni rejting naše zemlje čiju procenu daju merodavne svetske agencije nije narušen. Ovo je od velikog značaja jer pokazuje stepen poverenja u našu privredu na osnovu detaljne objektivne analize. Ima svoj praktičan značaj jer utiče i na cenu zaduživanja privrede i građana. Jednostavnim jezikom rečeno, ono što je urađeno prethodnih godina u sferi vođenja naše ekonomije sada je na testu - priča profesor Stojanović.

uticaj korone na ekonomiju
Foto: Profimedia/ilustracija

Kako će se dalje situacija odvijati zavisi od mnogih faktora, a pre svega naše spremnosti, ali i od trajanja epidemije.

- Ekonomisti nisu saglasni u procenama brzine oporavka svetske i pojedinih nacionalnih ekonomija, što je i razumljivo jer na to utiče veliki broj faktora. Jako je važna ta percepcija kod svih privrednih subjekata da država želi i može da pomogne, što očekujem i od bankarskog sektora. S druge strane, privrednici ne mogu da očekuju da im sve probleme reši država i moraju biti svesni da treba da preduzmu mere koje su u njihovoj mogućnosti. Prekvalifikacija radnika u određenim sektorima koji su najviše ugroženi može pomoći. Takođe, siguran sam da bi projekti koji podstiču inovativna rešenja i pospešuju generisanje novih radnih mesta bili vrlo poželjni u ovom trenutku. Ostvarenju ovih ciljeva značajno može doprineti i sektor obrazovanja koji treba podstaći na pisanje i realizaciju takvih projekata sa privredom - smatra profesor Stojanović.

Uticaj na psihu

Pandemija je izazvala nesigurnost i zabrinutost i takoreći preko noći, promenila naš koliko-toliko stabilni obrazac životnog funkcionisanja, objašnjava prof. dr Bojana Dimitrijević, specijalista medicinske psihologije.

- Ono za šta smo do juče verovali da je za nas zdravo, i da nas štiti od bolesti, ne samo da se ispostavilo kao zabluda, već se informacije, mesecima po objavljivanju pandemije i dalje menjaju - objašnjava profesorka Dimitrijević.

Kako objašnjava, poznato je da anksioznost sa sobom nosi intenzivno neprijatno osećanje sa kojim se osoba nekada izuzetno teško nosi, budući da se bazira preteranoj zabrinutosti i iščekivanju da će se nešto loše dogoditi.

- Osobe koje su pre pandemije već bile sklonije da na stresne situacije i u krizi reaguju anksioznošću, u ovoj situaciji su svakako odreagovale još intenzivnije, na svoj način. Osim toga, neki su uz anaksioznost doživljavali napade panike kao još kompleksnije kliničko ispoljavanje, koje prati osećaj da će osoba umreti, da gubi razum, da gubi kontrolu nad svojim postupcima, strah da doživljava srčani udar. Ove pojave predstavljaju očekivano reagovanje u krizi, koje ne mora da predstavlja slabost i neuravnoteženost ličnosti, već može biti situaciona i prolazna, posle čega je većina onih koji su ih iskusila, vraćala balans i sposobnost samokontrole - kaže profesorka Dimitrijević.

Iako o posttraumatskom stresnom sindromu možemo objektivno govoriti tek mesecima i godinama nakon ugrožavajućih događaja, neke zemlje, već su sprovele istraživanja o posttraumatskim efektima Covida-19. Odmah po početku pandemije, i u našoj zemlji je izveden niz istraživanja koja se odnose na mentalno zdravlje stanovništva u vreme pandemije.

- Najveći broj rezultata ukazuje da će između 5 i 25 odsto stanovništva imati dugoročnije posledice od pandemije, koje neki čak nazivaju "Covid sindrom". Praksa nam pokazuje da klijenti koji se javljaju za psihološku pomoć u vreme pandemije samo ponekad kao simptom na koji se žale navode strah baziran na opasnostima pandemije. Većina klijenata dolazi sa mnoštvom drugih, rekli bismo običnih životnih problema, koji kao da su nabujali i intenzivirali se - objašnjava profesorka Dimitrijević

Novi sistemi rada

Funkcionisanje i rad od kuće takođe su okolnosti koje su u mnogim slučajevima dovele do promena u uobičajenim odnosima i relacijama, za neke to je bilo povoljno, a za mnoge pak nepovoljno i disfunkcionalno.

- I u ovim promenama osobe koje su raspolagale primarno boljim adaptivnim kapacitetima, kao i one koje su imale manje izazove i promene, iskusile su manje situacione psihološke smetnje. Kod onih koji su i inače imali teškoće u prilagođavanju, izloženi novim subjektivnim i objektivnim okolnostima, često je dolazilo do velikog pada funkcionalnosti, sniženog samopouzdanja, nemira, nezadovoljstva, doživljaja neefikasnosti, bespomoćnostim neizvesnosti i nespokoja. Održavanje i razvijanje socijalne mreže i doživljaja aktivnog pripadanja doprinosi da se osećamo samopouzdanijim, potrebnim drugima, emocionalno uključenim i umanjuje doživljaj bespomoćnosti, nesvrsisihodnosti i isključenosti. Sve to je u vreme pandemije kompromitovano, pa ne čudi što ljudi na razne načine pokušavaju da zaobiđu pravila socijalne distance ili nastave svoj socijalni život sa izmenjenim modalitetima komunikacije - objašnjava prof. dr Bojana Dimitrijević, specijalista medicinske psihiologije.

Korona u Turskoj
Korona u Turskoj
Foto: Profimedia

Bez društvenog života

Epidemija je pre svega društveni problem, logično je da je promenila društvo, objašnjava sociolog prof. dr Nikola Božilović.

- Sve je drugačije, odnosi među ljudima su drugačiji, ljudi su se tokom epidemije otuđili jedni od drugih, više nemate prisnije kontakte, a ako ih imate, oni nisu više toliko prisni jer su zasnovani na strahu. Ne možete da odete u bisokop, na koncert, porodičnu predstavu, a bez duha, bez kultutre, čovek nije više čovek jer on je određen kulturom. Nema socijalnog života, prisiljeni ste da živite u okviru svoje porodice, jer se tu osećate najsigurnije i to su velike promene - objašnjava profesor Božilovič.

U epidemiji se sve menja, od politike, prioriteta, društvenih i ekonomskih odnosa, pa sve do svakodnevnih stvari. U zavisnosti na koji način se prihvata novonastala situacija, gde se nalazite i na kojoj društvenoj lestvici, zavisiće možda i ishod borbe, ne zdravstvene koliko ekonomske, psihološke i društvene.

- Epidemija je za neke majka za neke maćeha, neko će tu izgubiti neko dobiti. Niži društveni slojevi u ovakvim slučajevima prolaze lošije, dok je ovim drugima mnogo lakše da se izbore. Ipak, sve zavisi koji aspekt posmatramo, postoje i pozitivni elementi, ali je više negativnih. Lažne vesti, razne grupe poput antivaksera, tu dolazi do izražaja sloj neobrazovanih ljudi, koji vole da se istaknu i koriste priliku - objašnjava profesor Božilović.

Epidemija nas je promenila definitivno u smislu odgovornosti.

- Postali smo odgovorniji prema svom zdravlju, preispitujemo sebe i svoje postupke, a kakvi ćemo izaći iz svega ovoga i da li ćemo zaboraviti šta nam se desilo i nastaviti po starom, ostaje nam da vidimo - kaže profesor Božilović.

Problemi sportista

Za razliku od ostalih ljudi, sportisti imaju jedan dodatni problem, a to je da se oni pripremaju da istrpe snažne napore. Zaustavljanje treninga ili pauza u radu može negativno da utiču na formu i zdravlje. I pre svega, povrede. One ne samo da vam ne dozvoljavaju da napravite rezultat već vas i sklanjaju sa terena, priča jedan od naših najbolji odbojkaša svih vremena, Vladimir Vanja Grbić.

- U Svetskoj odbojkaškoj federaciji osnovali smo fond pomoći koji će igračima, pogotovo igračima odbojke na pesku pomoći da prevaziđu ovaj period. Igrači na pesku nisu imali nikakve turnire, primanja, sponzori su im otkazali... U odbojci je situacija takva, da su igrači dobijali 20 do 50 odsto manje, što je značajna cifra. Za to i služe fondovi da se suštinski i ciljano pomogne onima kojima je potrebno - kaže Grbić.

Dok ne stigne vakcina, život je na čekanju, ali da li deca koja se bave sportom imaju vremena da čekaju? Ipak, uz dobru organizaciju, poštovanje mera, treninzi i utakmice su moguće bez zaražavanja, barem kod mladih.

- Imam kamp za decu uzrasta od 8 do 20 godina, pa nadalje. Prethodne godine imao sam u Sokobanji 840 dece, ove godine imali 303, radili smo tri smene, prethodne godine je bilo pet. Naša organizacija je takva da uvek imamo doktorku sa sobom, obavezna dezinfekcija, pranje ruku, obavezan pregled, dezobarijera. Mi smo od tolikog broja dece imali nula zaraženih. Na ovaj način deca nisu imala samo sportsku aktivnost, već su i naučila kako da se štite od korone, sa kojom ćemo morati do daljeg da živimo i radimo - zaključuje Vanja Grbić.

Vladimir Grbić, Vanja Grbić, Vladimir Vanja Grbić
Foto: MN Press

Dimitrijević: Izazov za bračne odnose

Jedna od upadljivih promena odnosi se na partnerske i bračne i porodične odnose, koji su bili izloženi velikom testu izdržljivosti i kvaliteta od početka pandemije, a naročito u vreme karantina i neposredne upućenosti članova porodica jedne na druge.

- Čak i ako su se ljudi zbili u redove pod opasnošću koju je donela pandemija, ukoliko ti međusobni odnosi nisu imali kvalitet realne posvećenosti, dobre komunikacije, poverenja i podrške, najveći broj njih je došao pred velike izazove. Ipak, nisu sve promene bile na lošije - nekima je bilo dovoljno da se suoče sa ugrožavajućom situacijom, pa da preispitaju svoju hijerarhiju prioriteta i zaključe da im je do osoba iz neposredne okoline stalo više nego što su prethodno osvestile - ističe profesorka Dimitrijević.

Vremenska prognoza
Clear sky
2 Beograd