Naš poznati meteorolog otkriva šta nas čeka 2019: U svetu poplave, suše, uragani i požari, a u Srbiji... (FOTO/VIDEO)
Njegova karijera traje od trećeg razreda. Prvo ga je privukla grmljavina. Potom je počeo da čita, kasnije rukom iscrtava karte. Kada je došlo vreme, upisao je studije meteorologije na Fizičkom fakultetu i 2012. godine se zaposlio. Uspeh koji mu kolege pripisuju jesu najave poplava koje su pogodile Obrenovac u 2014. godini. Kaže, šest do deset dana ranije postojale su naznake da će doći do ekstremno obilnih padavina, a kako se taj dan primicao, nadao se da će promašiti. Nažalost nije.
Za svoj najveći uspeh u ovoj godini uzima to što je nepogrešivo prognozirao lepo vreme za nastupe na prestoničkim splavovima.
Šali se na svoj račun. Govori sa osmehom. Kafu pije kad završi razgovor.
Rođen je u Smederevu. Ima 30 godina.
U smiraj 2018. godine čitaocima portala SrbijaDanas.com otkriva kakvo ih vreme očekuje u novogodišnjoj noći, danima koji predstoje, zatim zanimljivosti sa drugih krajeva sveta, malo poznate detalje iz prošlosti ovih prostora…
- Tamo gde bude minusa, u planinskim delovima, biće blagi minus. Što se tiče gradova, temperatura će biti oko nule ili čak tri, četiri stepena. Biće slabe kiše, suznežice i snega u planinskim predelima, sa deset do 15 cm pokrivača u Zapadnoj Srbiji – otkriva meteorolog Đorđe Đurić vedro ističući da je, uprkos oblačnosti, pred nama jedna topla novogodišnja noć.
A u istom maniru ulazimo u 2019. godinu. Očekuje nas umerena zima, ipak, tvrdi hladnija od prethodne, u kojoj će se smenjivati topli i hladni talasi.
- U januar ulazimo sa temperaturama u blagom plusu, iako će jutarnje biti ispod nule. Nakon toga, sledi pad temperature, pogotovo tih jutarnjih, sa malo jačim mrazevima. Pred sam Božić očekujem polarni talas sa pojavom snega, a potom ulazimo u nešto topliji period od pet do sedam stepeni, što je za januar malo iznad proseka – prognozira uz napomenu da će februar biti sličan.
Mart će, procenjuje meteorolog, biti topliji od prva dva meseca predstojeće godine, ali treba očekivati ranoprolećne mrazeve. Tokom zime očekuje i nešto značajniji pad temperature, ali u drugoj polovini januara ili čak tamo u februaru. Ipak, ne očekuje da to potraje duže od pet do sedam dana.
Navodeći podatak da su među deset novogodišnjih noći u Beogradu u proseku tek dve snežne, ipak smatra da zima nije nestala. Podseća na doček 2015. godine, kada je temperature bila -17° C, kao i na ledenu novogodišnju noć u godini potom, zbog snega koji je prethodno napadao. Podseća i na ledeni talas u februaru 2012. godine kada su temperature danima padale ispod -20° C.
Ipak, tvrdi da su u vreme naših baka i deka, koji su nas i naučili izreci "Sveti Luka – sneg do kuka", zime bile oštrije. To je, tvrdi zbog hladnog talasa koji je trajao ’40. i ’50. godina XX veka. Naime, otkako se u Srbiji meri vreme, od 1878. godine, uočavaju se ciklične smene toplih i hladnih faza. Mi smo trenutno u toploj, koja traje od 1979. godine, kada se počelo govoriti o globalnom zagrevanju.
Klimatske promene ne spori, jer se klima, opominje, oduvek menjala. Od ledenog doba koje je zabeleženo pre 10.000 godina, klima je počela da liči na ovu današnju. Ali se i u tom vremenu beleže i hladni i topli periodi. U mračnom Srednjem veku, po tome najmanje poznatom, desilo se mini ledeno doba u kojem su ledili Temza, severni deo Jadrana, kao i delovi Crnog mora. Prethodno je, napominje, bilo i toplije nego danas. Svoju tvrdnju potkrepljuje pričom o naseljavanju Vikinga na Grenland, koji se nije mogao nazvati zelenom zemljom da nije bilo zelenila i toplote da pokrene vgetaciju. Ipak, nije pobornik teorije da planeti predstoji novo ledeno doba, možda, eventualno, novi hladni talas.
- Mi smo sada u toploj fazi koja traje od 1979. godine. Od tada se na globalnom nivou uočava konstantni porast i on traje do današnjeg dana. To ne znači da su temperature porasle tri, četiri stepena, već za 0,1 stepen – kaže dodajući da je za klimatske promene potreban niz od više hiljada godina.
Mada klima nije njegova ekspertiza, spominje dve grupe naučnika koji, suprotno njegovom mišljenju, zagovaraju Armagedon – otapanje leda, pomor i novu barku da spase čovečanstvo – i onu drugu koja predviđa neko novo ciklično zahlađenje, kao što ga naši stari pamte, a koje možda najbolje objašnjava rečenica, nekoliko puta u razgovoru ponovljena, da vreme oscilira oko svog srednjeg stanja.
Možda će i neki od današnjih omladinaca svojim unucima pričati kako su u njihovo vreme zime bile vrlo, vrlo hladne.
U teoriji, Đurić kaže da je moguće da sa daljim povećanjem temperature dođe do otapanja leda i da to uslovi veliku promenu.
KO JE IZDAO TESLU, NAKON ČEGA JE DOŽIVEO NERVNI SLOM? Velika tragedija genija o kojoj malo ko zna
- Postoji mogućnost da povišene temperature otapaju led u kojem ima mnogo slatke vode. Kada on dospe npr. u Atlanstki okean, čija je voda slana, dolazi do smanjenja saliniteta i smanjenja efekta Golfske struje, tj. do njenog usporenja. Tako da bi to imalo za posledicu hlađenje Atlantika, ali i Evrope, na koju struja ima jak uticaj, a koja bi onda bila em mnogo hladnija nego danas, em sušna – navodi uz podsećanje da klima ne može preko noći da se promeni, te da nema bojazni da ćemo plivati u Panonskom moru, ili da će mora nestati ili da će se led potpuno otopiti.
Ne poriče učešće čoveka u zagađivanju i promenama kojima su njegovi izumi izložili planetu, ipak se, poučen mišljenjem onih od kojih se učio poslu, pita da li je čovek dovoljno jak faktor da ugrozi Zemlju.
Sa jedne strane, misli na ledeno doba, pre kog nisu podizane fabrike bez filtera na dimnjacima, niti je ko vozio automobile, prskao dezodorans u spreju, koristio pesticide… A ledeno doba se opet desilo.
Sa druge strane, navodi primer Beograda, takozvane tople oaze. Na povišenu temperaturu u centralnim delovima grada presudno je uticao čovek. Zbog betona, izduvnih gasova, čađi i pepela u prestonici su leti noći tropske, a zima blaža nego na Senjaku ili u obližnjem Gornjem Milanovcu.
Sa treće, seća se anegdota, kojima su drugi objašnjavali globalno zagrevanje.
- Kada se oslobađa metan, ima ga u Sibiru u ledu, to dovodi do porasta temperature. Sada su za zagrevanje optužili i krave, pošto u njihovom izmetu ima metana, a tamo ih je puno - prepičava šta se sve čuje i u akademskim krugovima.
Među životinjama koje mu se mešaju u posao, više ceni domaću mečku, od američkog mrmota. Ipak, ni ona nije nepogrešiva. Miljenica iz Zoo vrta mečka Gordana Sretenja 2018. godine se se nije vratila u pećinu bežeći od svoje senke. Nasuprot njenom predviđanju, zima je ipak potrajala.
- Prvog marta 2018. u Somboru zabeležena je najniža temperatura zime 2017/2018. godine od čak -25° C. Krajem istog meseca u istom gradu izmereno je 25° C, u plusu – podseća na velike razlike u temperaturi, koje su postale uobičajene.
Đurić smatra da pomenute klimatske promene Srbiju pogađaju upravo na takav način.
- Iz sušnog prioda naglo ulazimo u kišni. Imali smo ove godine poplave u maju, junu, julu, Petrovac je bio poplavljen. Došao je avgust bez kapi kiše. Toga je bilo i ranije, ali se primećuju ekstremniji prelazi iz kišnog u sušni ili toplog u hladni period.
Sa svim svojim znanjem i iskustvom, mada se ne smatra velikim među predstavnicima struke, smatra da Srbi moraju biti zahvalni na svom podneblju, pogotovo u poređenju sa svetom. Naša klima je umerena, izložena prodorima vazduha i iz Sibira i iz Afrike.
- Mi stvarno uživamo u jednoj idealnoj klimi. Konkretno, ako posmatramo Ameriku, Golfska struja nema efekat zimi, pa bude po -20°, -30° C na našim širinama, dok mi uživamo na ovih 0° C. Istovremeno, kod njih je leti ogromna vrućina, sparina... Em se prže na 30°, em imaju mnogo padavina, što je i kod nas bio slučaj ove godine. To se, dakle, dešava i ovde, ali nije naše svako leto takvo – kaže dodajući da građani možda i nemaju predstavu koliko su blagosloveni.
Ove zime se u našoj zemlji spekulisalo o efektima atmosferskog i okeanskog fenomena – El Ninja. Javlja se u proseku na pet, šest godina uvek oko Božića, zbog čega je, aludirajući na Isusa, nazvan malim dečakom.
Iako se 2019. godine ne očekuje da njegov efekat bude jak, moći su mu razorne i dalekosežne, ali, rečima meteorologa Đorđa Đurića, nedovoljno da bi delovale na Srbiju.
- El Ninjo nije opasan po Srbiju, utiče najviše na Pacifik, dakle na Severnu i Južnu Ameriku, istočni i južni deo Azije i na Australiju. Neka normalna okolnost je da u Peruu i Čileu bude sušno vreme, gde je i najsušnija pustinja Atakama, a na drugom kraju Pacifika, gde su Indija i Indonezija, postoji sušni period od šest meseci, pa period monsuna, kada padaju ogromne kiše i od kojeg zavisi uzgoj prinča.
Zanimljivo, periode hlađenja povezuje sa vulkanskom aktivnošću. Navodi da se 1883. godine u Indoneziji desila druga najsnažnija eksplozija u istoriji Zemlje. Tada je ogromna količina pepela otišla u atmosferu, oko 80 km uvis, da je više puta obavila planetu i time sprečila prodor sunčevih zraka, zbog čega sledeće godine u Americi nije bilo leta. Eksplozijom vulkana Krakatau ostalo je dete vulkan, čija je erupcija u decembru 2018. godine izazvala cunami u kojem je poginulo više od 400 ljudi.
Na drugom kraju Indonezije pedesetak godina ranije desila se pet puta jača eksplozija, o čijim posledicama, u nedostatku sredstava komunikacije, nije bilo moguće izvestiti.
Kad dođe do El Ninja sve se poremeti. Tamo gde je topla voda, uz Australiju i Indoneziju, ona ostaje topla, ali se sa 27° C spusti na 22°, 23° C, što je za to područje hladno. Ovamo gde bi trebalo da je hladna voda, uz Južnu Ameriku, tu više nije 19° C, već 25°, 26° C, što je drastično povećanje. Zbog poremećaja okeanskih struja vetar duva u suprotnom smeru – od zapada ka istoku, pa tamo gde je bilo hladno postaje toplo i obrnuto. U pustinji nastaju kiše, pa Peru bude poplavljen, u Aziji izostane monsun, propadne pirinač, a Australija izgori u požarima.
El Ninjo je doneo katastrofu 2008, kao i 2016. Tada je u Atakami, u kojoj inače padne kiša jednom u 40 godina, bilo razornih poplava. Kiše nalik pljusku u Beogradu, Đurić ilustruje poznatim primerom, u pustinji, čije zemljište ne može da primi tu količinu vode, od Atakame naprave naš Obrenovac.
Napominje da ovaj fenomen dovodi i do smanjenja uragana na Atlantiku – u Severnoj Americi, a do pojačanja uragana u ovom drugom delu – u Meksiku, južnoj Kalifornij, te da nema skoro nikakav efekat na obale Evrope, a kamoli na Srbiju.
Suprotan efekat je La Ninja, koja Peruu donosi još veće suše i još veće poplave u monsuskoj regiji. To su ciklični fenomeni – govori još jednom ističući da kosmos uspostavlja ravnotežu.
BONUS VIDEO: Ljudi kažu da su ovo NAJSREĆNIJE zemlje za život