"UBIJ IH SVE, MRTVA USTA NE GOVORE" Krvavi zločin koji je obeležio devedesete, posle ubistva biznismena ubica SEO DA JEDE
Jedan zabrinuti mladić, iznenađen nedolaskom na posao svog rođaka Nebojše Salatića, požurio je u Fruškogorsku ulicu da ga potraži. Ušavši u stan, zatekao je stravičan prizor... U lokvi krvi, osim Salatića, poznatog beogradskog biznismena i vlasnika robne kuće na Bulevaru revolucije, našao je leševe njegove devojke Slavice Kovačević i maloletnog sestrića Milana Graoranova.
RODITELJI SUMNJAJU NA SEKTU: Na grobu mladića koji se spalio u Beogradu pronađen JEZIVI TRAG
UBICA IZAŠAO IZ ZATVORA I LIKVIDIRAO ĐOKIĆE? Policija na pragu razrešenja monstruoznog zločina kod Aleksinca
"BILO JE NEOPHODNO UKLONITI SVE SVEDOKE" Bivši osuđenik o ubistvu porodice Đokić: Uspeh u poslu ih koštao života (FOTO)
Policiji je trebalo više od dve godine da pronađe ubice, a hapšenjem četvoročlane grupe Beograđana sredinom oktobra 1995. rešen je ovaj okrutni zločin. Na optuženičkoj klupi Okružnog suda u Beogradu u maju 1996. našli su se Radovan Joksić, koji tada imao 24 godine, njegov vršnjak Nebojša Titelac, godinu dana mlađi Aleksandar Stanković i 49-godišnji Jeronim Žlender.
Nedostajao je samo organizator zločina Aleksandar Žlender, Jeronimov sin, koji je zločin počinio sa 17 godina. Uhapšen je 2011. u Sloveniji, ali je pušten jer je imao slovenačko državljastvo. Slovenačkoj policiji je u ruke pao ponovo 2012. i odlučeno je da mu se sudi u Ljubljani, nakon što je srpsko pravosuđe predmet ustupilo kolegama iz Slovenije. Žlender je živeo u Bistrici kod Maribora, a na sva pitanja o trostrukom ubistvu odgovarao je samo sa: “Nemam pojma.”
Vrhovni sud je devedesetih godina potvrdio smrtnu kaznu streljanjem optuženom ubici Radovanu Joksiću. Promenom Ustava 2002. godine, kazna je Joksiću preinačena u 40 godina robije.
Krvavi plan skovali su Žlender i Joksić, koji su pre zločina švercovali benzin. Kada su čuli za Salatića, rešili su da ga opljačkaju, verujući da će u njegovom stanu pronaći 200.000 nemačkih maraka. Dogovorili su se da im pomognu Titelac i Stanković. Plan je bio da svi svedoci budu ubijeni, a Salatić se nešto posle ponoći pojavio u društvu svoje devojke Slavice i sestrića Milana. Joksić je posle priznao da je počinio zločin po Žlenderovom naređenju.
- Kada su naišli, naredio sam im da uđu u stan. U ruci sam imao “škorpion” sa prigušivačem. Žlender je za mnom ušao u dnevnu sobu, uključio televizor i rekao mi da pucam. Rekao mi je: “Ubij ih odmah sve troje, mrtva usta ne govore” - svedočio je Joksić.
Naredio je žrtvama da legnu na pod, a onda je sa rastojanja od pola metra ispalio Salatiću metak u potiljak. Na isti način ubio je i Milana, pa je na kraju prišao Slavici. Pošto je pokušala da se odbrani, prvo joj je pucao u leđa, a onda je i njoj ispalio hitac u glavu.
Žlender je potom, preskačući tela, pretresao stan, a Joksić otišao do automobila, ostavio “škorpion” i pozvao dvojicu saučesnika. Plen nisu pronašli. Iz stana su otišli sa 460 maraka i 150 dolara iz Salatićevog novčanika, ključevima od automobila i stana, dve kožne jakne, nekoliko lančića.
Posle svirepog zločina, Joksić je oprao ruke i iz frižidera uzeo kačkavalj i slaninu da prezalogaji. Ubistvo je otkriveno tek kada je jedan od zločinaca počeo da priča ko je počinio masakr u Fruškogorskoj ulici. Drugih dokaza nije bilo.