TIBOR CERNA, heroj sa Košara: Žrtvovao se za drugove uz reči ZA OVU ZEMLJU VREDI POGINUTI!
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predvodio je danas državnu ceremoniju i otkriti spomenik Tiboru Cerni, poginulom vojniku na Košarama 1999. godine, i položiće venac uz najviše državne i vojne počasti svim učesnicima te bitke.
Uz najviše državne počasti: Vučić danas otkriva spomenik heroju Tiboru Cerni sa Košara!
Rasprava o rezoluciji o Srbiji: Pod hitno otvaranje novih poglavlja i FORMIRANJE ZSO!
Tim povodom sećamo vas na velikog junaka sa Košara, Tibora Cernu, komandira streljačkog odeljenja 125. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije. Tokom bitke na Košarama on se svojevoljno žrtvovao i napustio zaklon kako bi naša vojska mogla da otkrije položaj snajperiste koji je danima oduzimao živote njegovih saboraca.
Kako je Tibor dospeo na Košare?
Tibor je rođen u Beogradu 8. novembra 1978. U junu 1998. dobrovoljno se prijavljuje u vojsku i traži da ide u Peć, a potom dobija prekomandu, na Košare.
Tamo, na Košarama, odigrala se velika bitka u kojoj se mala grupa vojnika Vojske Jugoslavije herojski suprotstavila zajedničkom napadu NATO, Vojske Albanije, Legije stranaca i terorista OVK.
U noći, 9. aprila 1999, na pravoslavni Veliki Petak započela je kopnena ofanziva iz Albanije. Naspram višestruko brojnijeg i dobro naoružanog neprijatelja, stajala je mala grupa od oko 130 vojnika koja je branila karaulu Košare.
Cilj napada je bio probiti duboko u Metohiju i dalje na teritoriju Kosova, napraviti kopnenu invaziju i preseći linije Vojske Jugoslavije. Takođe, trebalo je uvući našu vojsku u sukob čime bi se omogućilo lakše otkrivanje i bombardovanje njihovih položaja, jer je NATO agresija već odavno bila u toku.
U paklu Košara, više od mesec dana, uz nadljudske napore odbijani su napadi i čuvana je granica otadžbine. Po 12 srpskih vojnika branilo je položaje na koje je jurišalo oko 300 neprijatelja. Naspram Tibora i njegovih drugova nalazila se tolika vojna sila da je smrt bila gotovo izvesna.
Na položaje naše vojske, u periodu od 9. do 27. aprila delovao je jedan snajperista iz Legije stranaca koji im je nanosio teške gubitke i bio koban po živote mnogih vojnika. Snajperistu je koristio samo po jedan metak, a potom je pravio duge pauze pre nego što bi promenio položaj, a potom ponovo pucao. Naši vojnici nikako nisu uspevali da ga lociraju.
Ustašo! Ajde, pucaj ako si junak, ja te čekam!
Tog 27. aprila, posle dejstva snajperiste, Tibor Cerna je doneo svoju herojsku odluku. Oprostio se od zatečenih drugova a potom napustio svoj zaklon. Ustao je i viknuo "Ustašo! Ajde, pucaj ako si junak, ja te čekam!"
Snajperista je pucao. Metak je pogodio Tibora pravo u grudi ali on nije pao. Kako bi stvorio mogućnost da neprijatelj deluje još jednom, kako bi ga naši snajperisti otkrili i konačno eliminasali, Tibor Cerna je izdržao i ostao da stoji. Tako, smrtno ranjen, okrenuo se ka drugovima u rovu i rekao: "Za ovu zemlju vredi poginuti!" Tada je usledio i drugi hitac. Metak je pogodio Tibora u vrat i ubio ga na mestu.
Trenutak kasnije, srpski snajperisti otkrili su položaj odakle je pucano i eliminisali neprijatelja.
Tibor Cerna odlikovan je Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti prvog stepena.
Do kraja NATO agresije, na Košarama, život je dalo 108 vojnika, koji su sprečili neprijatelja da ostvari svoj cilj. 108 heroja koje pamtimo, a danas ih otkrivanjem spomenika njihovog saborca nikada i nećemo zaboraviti. Slava im.