Narodni poslanik Bursać za SD: Monstruozna zločinačka akcija "Oluja" nastavak genocida iz 1941. godine
Narodni poslanik Boris Bursać u autorskom tekstu za portal Srbija Danas navodi da je hrvatska vojno-policijska operacija "Oluja“ ništa drugo do nastavak genocida iz 1941. godine.
- Na pravoslavni praznik Blage Marije 4. avgusta 1995. godine u 4 sata posle ponoći napadom na tzv. sektore "Sever” i "Jug", na frontu dugom 700 km, otpočela je monstruozna zločinačka akcija pod kodnim imenom "Oluja". Tom prilikom oružane snage hrvatske vojske i policije, uz pomoć muslimanske armije iz BiH odnosno Petog korpusa pod komadom Atifa Dudakovića i uz pomoć pojedinih zapadnih sila, prodrle su na teritoriju Republike Srpske Krajine, i tom prilikom ubile preko 2000 i proterale preko 250 hiljada Srba. Takođe uništeno je i srušeno 13.000 privrednih objekata, 182 zadruge, 56 zdravstvenih stanica, 78 pravoslavnih crkvi, 29 muzeja, 920 spomenika kulture, 181 groblje, 352 trgovačka objekta, 211 ugostiteljskih objekata, 410 zanatskih radnji, kao i svi industrijski pogoni. Ovaj zločin bez kazne, predstavlja nastavak politike prema srpskom narodu u Hrvatskoj koji je sprovodila Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine. Podsećanja radi samo dve nedelje nakon proglašenja NDH - 25. aprila 1941. godine, Pavelić je zabranio upotrebu ćirilice, izdao naredbu o nošenju plave trake sa slovom P - za pravoslavne hrišćane i zabranio Srbima i Jevrejima vožnju tramvajem.
NE ZABORAVLJAMO "OLUJU"! Kod nas dan sećanja na stradale i prognane, u Hrvatskoj proslava - šta je Srbija izgubila?
DOK ĆUTE O POUBIJANIM SRBIMA, VELIČAJU SVOJE "HEROJE" Hrvatski mediji besramno o "Oluji" (FOTO/VIDEO)
MESTO KOJE JE NAPRAVILA "OLUJA" Ne postoji na mapama, ali izgradili su ga ljudi koji su morali da počnu iz početka
-Naravno na tome se nije stalo, već jula iste godine Mile Budak, Pavelićev ministar i doglavnik, u Gospiću "kreira i predlaže idejno rešenje srpskog pitanja u Hrvatskoj": "Jedan dio Srba pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti na katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate". Ova ustaška ideologija otvorila je put genocidu nad Srbima odnosno sistematskom progonu i istrebljenju Srba od strane fašističkog ustaškog režima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Genocid je sprovođen kroz brutalna pogubljenja u logorima smrti, masovna ubistva, deportacije, etnička čišćenja i prisilna preobraćanja. Srbi su ubijani na najmonstruoznije načine od patoloških tipova kojima je bilo potpuno pušteno na volju da sa svojim žrtvama rade šta hoće i oni su radili šta god su hteli. Ustaše su ubijale Srbe ne zato što su bili primorani već zato što je to bila državna politika. NDH je postala grobnica najvećeg broja Srba ikada stradalih u svim dotadašnjim ratovima i sukobima a logori Jasenovac, Stara Gradiška, Jadovno, Jastrebarsko, jame smrti u Lici, Dalmaciji, Baniji, Kordunu najveće dostignuće i ponos ove monstruozne tvorevine - piše narodni poslanik Bursać i nastavlja:
- Ignorisanje i nekažnjavanje Hrvata za genocid nad srpskim narodom u NDH i odsustvo denacifikacije hrvatskog društva, dovelo je do povampirenja ustaštva 90-ih godina prošlog veka i ponavljanja istih ili sličnih zločina nad srpskim narodom. Možda su u ratu na prostorima bivše Jugoslavije sve strane koje su učestvovale u sukobu činile zločine, ali ono u šta smo sigurni i za šta postoje neoborivi dokazi jeste da su hrvatske akcije "Otkos" (1991), "Bljesak" i "Oluja" (1995) direktno organizovane od strane hrvatske države i predstavljaju etničko čišćenje odnosno zločin sa genocidnim posledicama. Evidentno je da nasilje i genocid nad Srbima nisu novost u Hrvatskoj ali ono što se desilo Srbima u novijoj istoriji Hrvastske - koncipirano je i najavljeno još 1989. godine - Tuđmanovom knjigom "Bespuća povijesne zbiljnosti" u kojoj objašnjava da "nasilne, pa i genocidne promene, dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti, u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i međunarodne potrese" Takođe Tuđman se po dolasku na vlast poverio slikaru Edi Murtiću, i tvrdio da mu je cilj ono što Paveliću nije uspelo "očistiti Hrvatsku od Srba". Sve ovo, tačnije nameru hrvatskog državnog vrha na čelu sa Tuđmanom za novi talas zločina nad Srbima imamo kao neoboriv dokaz i u “Brionskom stenogramu”. Na ovom sastanku Franje Tuđmana sa vojnim i državnim rukovodstvom uoči "Oluje", na kom su između ostalog prisustvovali hrvatski generali Zvonimir Červenko, Ante Gotovina, Mladen Markač i Mirko Norac, kao i glavni planer operacija Obavještajne službe Hrvatske Davor Domazet, zatim ministar odbrane Gojko Šušak i direktor Hrvatske obavještajne službe Miroslav Tuđman zabeležena je izjava hrvatskog predsednika da: "Srbima treba zadati takve udarce da oni, praktično, nestanu". (Sastanak je održan 31. jula 1995. na Brionima). Januara sledeće godine Tuđman je u Saboru, u svome "izvješću naciji" izgovorio : "Uspešnim izvođenjem akcije "Oluja" za svagda je rešen glavni unutrašnji problem hrvatske države" (15. januar 1996. Zagreb). Ukoliko pogledamo na koji način je i koliko stradao srpski narod od ustaša u NDH, videćemo jednu jasnu ideju genocida, ukoliko toj ideji pridodamo još nekoliko hiljada ubijenih i nekoliko stotina hiljada proteranih Srba iz novije istorije Hrvatske, možemo li onda postaviti jedno logično pitanje - nije li to nastavak genocida nad Srbima, koji je otpočeo 1941. godine?
- Mir i pomirenje jesu težnja svakog iole razumnog čoveka i društvene zajednice ali, trajni mir se može graditi isključivo na temelju istine i pravde. Složio bih se sa predsednikom Republike Srbije koji kaže da niko u svetu o ovom zločinu ne govori, ali svi moraju da znaju da Srbija neće dozvoliti da se ćuti o njenim žrtvama. Kao neko ko vodi poreklo iz Republike Srpske Krajine smatram da se moramo osvestiti i moramo zločine prema našem narodu nazivati pravim imenom. "Oluja" je za nas Srbe Krajišnike nastavak genocidne politike NDH, monstruozni zločin koji traje više od četvrt veka, zločin za koji niko nije odgovarao. Stoga uz borbu za istinu moramo negovati i kulturu sećanja na stradale, bez obnove kulta sećanja, slika o Srbima kao istorijskom narodu nije potpuna. Sve srpske zemlje i svi Srbi sveta treba da čuvaju sećanje na srpske žrtve i stratišta našeg naroda, a država Srbija je ta koja to sećanje mora da institucionalizuje. Kao država moramo da iznosimo činjenice, argumente, moramo da upoznajemo međunarodnu javnost sa istinom o zločinima nad srpskim narodom pogotovo sada kada svi oko nas vrlo lako, glasno i jasno posežu za rečju genocid. Srbija mora otvoreno govoriti istinu o Oluji i o sudbini Srba u Hrvatskoj ne da bi širila mržnju ili indukovala sukobe već da bi budućnost i mir mogli da budu izgrađeni na najboljem mogućem tlu, na istini i pravdi - napisao je narodni poslanik Boris Bursać u autorskom tekstu za portal SrbijaDanas.