Hrvatska je NACIJA NEPISMENIH: Profesori poraženi brojem GREŠAKA u studentskim radovima
Da Hrvatska postaje nacija nepismenih, briga je hrvatskih stručnjaka za jezik i medija koji o tome izveštavaju. Prema navodima, sve je veći broj studenata čiji su (rukom pisani) eseji nečitljivi i puni pravopisnih grešaka. Tako ih muče ijekavsko –ije i –je, brkanje slova č i ć, pisanje prisvojnih prideva velikim, umesto malim slovom, što ilustruju primerom "hrvatski", kojeg "dobar deo studenata" pogrešno piše "Hrvatski".
Pročitajte i:
Na spisku krvaca, prema mišljenju stručnjaka, prvo mesto dele obrazovni sistem i elektronska komunikacija.
S jedne strane, broj časova hrvatskog jezika od osnovnoškolskog ka fakultetskom obrazovanju značajno se smanjuje, tako da osnovci sedmično imaju pet časova maternjeg jezika, gimnazijalci četiri, učenici strukovnih škola tri do četiri, u zavisnosti od programa. Među poslednjima ima i onih kategorija u kojima se hrvatski izučava samo tokom prve dve godine školovanja, kao u slučaju medicinskih sestara, za koje stručnjaci pitaju zbog čega su "toliko nevažne da im se zanemaruje učenje hrvatskog".
Sa druge strane, elektronska komunikacija – brza i skraćena, oličena u emotikonima, klipovima i sličicama, utiče na problem sa pisanjem i rukopisom, na slabije razumevanje jezika i nedostatak komunikacijskih veština.
Ipak, među profesorima ima i onih koji se žale na slab nivo pismenosti i onih koji su dobri govornici. Tako hrvatski mediji navode da "je gotovo nemoguće razaznati veliko početno G od D, Z od S", te da su "slova v, m ili n, k ili h gotovo identična", kao i da je "teško reći piše li ‘pokret’ ili ‘poredak’." Univerzitetski profesor koji je izneo ovu primedbu, pronašao je u jednom radu 16 čitko napisanih reči u tri rečenice sastavljene iz 55 reči ukupno, što je, kako je sam ocenio – porazno.
SEKS SKANDAL TRESE HRVATSKU: Procurele šokantne fotografije saborskog zastupnika HDZ (VIDEO)
Slično tome, u pismenom sastavu dužine jedne šljafne (28 do 30 redova), druga profesorka pronašla je čak 42 pravopisne i gramatičke greške.
Saglasni u tome da deca sve manje poznaju reči, "idu na doslovnost i ne hvataju smisao između redova", stručnjaci ipak ne vide problem u broju časova hrvatskog jezika u školama, već u preobimnosti gradiva i nastavi koja ne prati razvoj ekektronskih oblika komunikacije, a koja prožima život učenika već od osnovnoškolskog perioda.