NASILNO KATOLIČIO PRAVOSLAVCE: Hrvati rehabilituju glavnog Pavelićevog ideologa?!
Zagrebačko Udruženje "U ime obitelji" zatražilo je rehabilitaciju Filipa Lukasa, dugogodišnjeg predsednika Matice hrvatske i ustaškog apologete koji je pre 72 godine u odsustvu osuđen na smrt streljanjem.
O reviziji će odlučivati Županijski sud u Zagrebu, koji je naslednik Okružnog narodnog suda i nadležan je za ovakve presude iz vremena komunizma. Udruženje "U ime obitelji" podnelo je zahtev na inicijativu vinkovačkog ogranka Matice hrvatske.
U zahtevu udruženja, na čijem čelu je Željka Markić, navodi da želi da pokuša da vrati ugled i na hrvatskoj sceni "osveži lik i delo" profesora Lukasa, te ispraviti nepravdu i podsetiti na velikane hrvatske istorije od kojih se "može podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike".
IZJAVA KOJA JE ZAPALILA HRVATSKU: Ovaj Kolindin hir koštaće ih mnogo
Kako piše zagrebački "Jutarnji list", kakva god bila presuda, nakon dugotrajnog zaborava, opet se otvara priča o jednoj od najistaknutijih osoba Hrvatske između dva rata, koji je prešao put od zagovornika južnoslovenskog ujedinjenja, do pisca panegirika Anti Paveliću. Lukas je pobegao iz Zagreba 1945. pred partizanskim snagama.
List piše da je ovo druga inicijativa za rehabilitaciju osoba koje su jugoslovenske vlasti osudile zbog saradnje sa rukovodstvom Nezavisne Države Hrvatske.
U junu 2016, Županijski sud u Zagrebu je u celosti poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu iz 1946. po kojoj je proglašen krivim da je sarađivao sa italijanskim i nemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, za nasilno pokatoličenje pravoslavaca, za pomaganje ustaškom režimu, ali i neprijateljsku propagandu nakon kraja rata.
Lukas je bio predsednik Matice hrvatske od 1928. do 1945, i to je najduže vođenje ove institucije. Između 1920. i 1945. bio je profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, koja je današnji Ekonomski fakultet.
Podržavao je NDH i Pavelića, pa je s pravom pretpostavio da nove jugoslovenske vlasti neće pokazati empatiju za njegovo delovanje, pa je početkom maja 1945. pobegao. Boravio je u predgrađu Klagenfurta, u Austriji, a zatim u Rimu gde je umro 26. februara 1958. u 87. godini.