SRBIN DOBIO HRVATSKU NA SUDU U STRAZBURU! Branili mu da predaje na srpskom ali je RUKA PRAVDE presudila!
Evropski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povredila pravo na poštovanje privatnog života učitelju srpske nacionalnosti iz Darde koji je dobio otkaz jer nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku.
Dr Ristić objašnjava: U kakvoj vezi su creva i imunitet i kako da sprečimo infekciju
SRPSKA UVODI DOŽIVOTNU ROBIJU! Pooštravaju se kazne za terorizam, trgovinu decom...
AUTOMOBIL STRAVE KRIJE UGLJENISANO TELO: U toku je policijski uviđaj
Sud je otpuštenom učitelju iz tog razloga dosudio 5.000 evra na ime naknade neimovinske štete te 850 evra za troškove postupka.
Srpski učitelj podneo je tužbu da mu je neopravdano prestao radni odnos učitelja u školi u Dardi zbog toga što nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku. Škola je smatrala da nije bi podoban za osposobljavanje za predavanje na hrvatskom jeziku s obzirom na godine života i radni staž jer je u vreme otkaza imao je 55 godina i 29 godina staža, stoji u saopštenju kancelarije hrvatske predstavnice pred sudom u Strazburu.
Evropski sud je zaključio da je odluka o otkazu predstavljala mešanje u njegov privatni život jer se temeljila na činjenici da je učitelj zbog svojih godina i dugogodišnjeg načina predavanja te zbog nemogućnosti prilagođavanja radnom mestu dobio otkaz, što po stavu tog suda čini deo fizičkog identiteta osobe, a fizički identitet je bitan aspekt privatnog života pojedinca.
Iako je odluka o otkazu bila zakonita, ona nije bila proporcionalna cilju koji se želio postići. Sud je primetio da iako su u relevantno vreme 1998./1999. škole morale nastavu izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku, određene škole su izvodile nastavu ili doe nastave na manjinskim jezicima, dok je u predmetnoj školi usmena preporuka za predavanje na isključivo hrvatskom jeziku donesena samo mesec dana pre inspekcije koja je prethodila otkazu.
Ni jedan učitelj hrvatskog porekla nije bio podvrgnut inspekciji kako bi se utvrdilo da li su izvodili nastavu na standardnom hrvatskom jeziku, već se inspekcija odnosila samo na učitelje srpske nacionalnosti.
Premda su odredbe o prosvetnoj inspekciji omogućavale i blaže mere, tj. ostavljanje određenog roka za ispravljanje nepravilnosti u radu, inspekcija je učitelju odmah odredila najstrožu meru zabrane obavljanja posla.
Takođe, iako je u slučajevima otkaza o radu iz lično uslovljenih razloga bilo predviđeno dodatno obrazovanje ili osposobljavanje za drugo radno mesto, škola je odbila da to omogući, isključivo zbog godina i i staža srpskog učitelja, a domaći sudovi nisu pružili uverljivo objašnjenje zašto su njegove godine predstavljale nepremostivu prepreku za izvođenje nastave na standardnom hrvatskom jeziku.
Imajući u vidu sličnosti srpskog i hrvatskog jezika, činjenicu da je učitelj veći deo profesionalnog života živeo i radio u Hrvatskoj te specifični posleratni kontekst istočnoslavonske regije, sud je sa šest glasova za i jednim protiv smatrao da je odluka o otkazu, bez pružanja mogućnosti osposobljavanja za održavanje nastave na hrvatskom jeziku, dovela do povrede Konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Ova presuda još nije konačna, a postaće ukoliko niti jedna stranka u roku od tri meseca od donošenja iste ne podnese zahtev velikom veću suda.