Danijela Štajnfeld STIGLA U SRBIJU pa progovorila o IZAZOVIMA sa kojima se susretala tokom snimanja
Danijela Štajnfeld došla je u Srbiju kako bi prisustvovala projekciji svog ostvarenja "Zaceli me" u palićkom bioskopu "Abazija" u okviru Festivala evropskog filma.
DUGO STE U BRAKU I IMATE DECU, A ON TE JE OSTAVIO ZBOG MLAĐE: Evo zašto muškarci JURE "klinke" posle 40-te
DOBIO SINA! Popularni pevač "Pinkovih zvezda" postao otac: "Dobri ljudi, rodio se Vidak!"
MONIKA POTPUNO SLOMLJENA ZBOG MATORE, na kraju je PRIZNALA SVE! "Odlepila sam..." (VIDEO)
Dokumentarni Danijele Štajnfeld film “Zaceli me” (“Hold me right”) premijerno je prikazan na Paliću večeras, a ona je ispričala da je rad na ovom ostvarenju trajao tri godine i za to vreme prošla je kroz vrlo kompleksne produkcijske izazove.
- Jako se radujem zbog premijere filma baš na festivalu na Paliću, jer ovaj festival razume autorski film i posvećuje mnogo pažnje novim temama, nudeći nove perspektive i poglede publici. Ovo je za mene posebno emotivan trenutak, jer je moj tata rođen u Subotici, moja baka je tu živela i deo moje porodice još uvek tu živi. Ovde sam kao mala provela puno vremena i jako sam vezana za ovaj kraj. Srećna sam što je mnogo meni dragih ljudi videlo moj film i raduje me što ću moći da čujem njihove utiske i da osetim njihovu podršku - rekla je ona okupljenim medijima i dodala:
– Počelo je od ideje da snimim kratki film koji bi bio platforma za osobe koje su preživele silovanje. Želela sam da se izrazim kroz njihove glasove i priče. Razgovarala sam sa oko 100 ljudi, intervjuisala 40 žena i muškaraca žrtava silovanja i odabrala nekoliko centralnih ličnih priča. Ostale priče čuju se u animiranim segmentima filma kao “hor“. Od početka sam imala jasnu viziju, i nisam želela da intervjuišem stručnjake, poznate ličnosti, kao ni da govorim o statistici, jer sve to dehumanizuje iskustvo žrtava, koje je po meni najvažnije čuti. Znala sam i da ne želim senzacionalizam, kao ni forenzičku analizu zločina, jer se u takvim narativima iz fokusa takođe gubi priča žrtve. U tom periodu radili smo bez većeg budžeta, sa studentima filma, volonterima i poznanicima, takozvanom „štap i kanap” metodom. Tek nakon snimanja i preslušavanja tih intervjua, silina svedočenja tih ljudi učinila je da dobijem energiju i odlučim da napravim veliki film – film koji ne osuđuje nikoga, film koji nije senzacionalistički, ljudski film koji se obraća gledaocima sa željom da i oni kroz iskustvo gledanja dožive i razumeju naše priče – objasnila je glumica.
U filmu Štajnfeld priliku da ispričaju svoju priču daje i počiniteljima, osuđenicima za seksualno nasilje i silovanja.
– Nakon intervjua sa žrtvama silovanja, odlučila sam da intervjuišem i seksualne prestupnike i silovatelje. Smatrala sam da je važno da se i njihov glas čuje, imajući u vidu da je u većini slučajeva reč o sasvim običnim ljudima, uzornim očevima ili muževima, članovima porodice i prijateljima, koji nisu monstrumi. Želela sam da nam objasne zbog čega rade to što rade, kao i da govore o posledicama sa kojima su se suočili nakon što su izvršili silovanje. Najteže je bilo pronaći počinitelje spremne da javno pričaju o tome. Ja sam u sebi pronašla empatiju za te ljude, i želela sam da se to vidi i na filmu. Za mene je to bio najvažniji momenat: u trenutku kad sam se suočila sa njima i počela otvoreno da razgovaram, počelo je i moje zaceljenje – istakla je glumica i rediteljka.