broken clouds
19°C
04.05.2024.
Beograd
eur
117.1117
usd
109.3684
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

TEŠKA SUDBINA POKOJNE GLUMICE: Sa bratom Borom Todorovićem češće gladni nego siti (FOTO)

19.08.2016. 12:34
Piše:
Srbija Danas
Bora Todorović i Mira Stupica
Bora Todorović i Mira Stupica / Izvor: Foto: Tanjug/SD inustracija

"Nema hrane, nema drva. Uveče kad ležemo mi se oblačimo."

Slavna srpska glumica Mira Stupica preminula je danas u 94. godini.

Rođena je kao najstarije dete Radomira Todorovića iz Orašca i Danice rođene Stanišić iz Livna. Njeni roditelji su u to vreme kao profesori gimnazije radili u Gnjilanu. Porodica se kasnije preselila u Gornji Milanovac gde joj je otac umro 1932. godine. Majka je potom dobila posao u Aranđelovcu gde se porodica preselila. Osim Mire imali su još dva sina koja su umrla kao deca i još jednog najmlađeg, kasnije poznatog glumca Boru Todorovića.

U svojim memoarima, pokojna glumica je opisala težak život i nemaštinu u kojoj su se nalazili ona slavni Bora Todorović.

Mira Stupica
Mira Stupica / Izvor: Tanjug

Brat i sestra Bora Todorović i Mira Stupica proveli su okupaciju Beograda tokom Drugog svetskog rata u Beogradu. Iako je Bora tada imao svega 11. godina, morao je da krade kako bi prehranio svoju porodicu.

Češće gladni nego siti, snalazili su se na različite načine kako bi preživeli. Ubrzana škola odrastanja ostavila je posledice na licima i dušama ovih glumačkih legendi.

- Mamu su otpustili. Kuća je bila rastresena od bombardovanja, kroz rupe na regastovima ulazili su hladnoća i sneg. Nema hrane, nema drva. Uveče kad ležemo, mi se oblačimo: kapute, šalove, čarape, pa čak i rukavice. A nas troje se u našoj muci čak i zasmejavamo. Bora traži da onako u mraku igramo slovo na slovo, i to samo o hrani. Naše žlezde bi proradile i dugo nas je u noć mučila glad. Bori je bila jedanaesta, a meni sedamnaesta kad je on odlučio da bude glava porodice. Sklepao je neku dasku sa točkićima i uputio se na Železničku stanicu Beograd da bude nosač i da nas svojim radom hrani - prisećala se Mira u svojim memoarima.