Plinska industrija i dalje neometano zagađuje
Video snimke koje se mogu vidjeti na CATF-ovoj stranici i na Youtubeu a pokazuju da plinska infrastruktura u cijeloj Europi ispušta metan u atmosferu.
Plin je ogroman kamen spoticanja u donošenju europskih, ali i svetskih ekoloških politika. Obično ga lobisti ove branše pokušavaju “brendirati” kao manje štetan i manje prisutan od sagorijevanja nafte, što dakako nije baš točno. Kako bi se dokazalo puštanje metana u atmosferu neprofitna organizacija Clean Air Task Force (CATF) pokrenula je projekt #CutMethaneEU za kojega je nabavila posebnu infracrvenu kameru vrednu 100.000 eura s kojom je snimala 123 nalazišta nafte i plina u Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj.
STOPA RASTA U DRUGOM KVARTALU BIĆE 13 POSTO! Ogroman uspeh naše zemlje, sledi povećanje plata i penzija
MALO GORE, MALO DOLE, NOVE PRETNJE BITKOINA: Jutro je počelo dobrim rastom, ali kada se sve sabere mnogi imaju dilemu šta dalje
MATURANTI, OSTALO JE JOŠ MALO DO KRAJA ROKA ZA ŽALBU: Poznato do kada možete uložiti prigovor na preliminarne rezultate
O važnosti ove kampanje govorila je Marija Mileta iz Zelene akcije koja godinama upozorava na štetnosti LNG projekta na Omišlju: “S jedne strane, po prvi put imamo vizualizirano zagađenje iz plinskih elektrana, LNG terminala i plinovoda, nešto što nije vidljivo ljudskom oku poput zagađenja ugljenom ili naftom. Cilj je javnosti predočiti i osvestiti je kako to izgleda jer je teško komunicirati zagađenje vezano uz plin, kao i uticaj njegovog korišćenja na klimu i zdravlje ljudi.”
Također dodaje kako se “ovom kampanjom želi potaknuti Europsku komisiju da konačno sustavno regulira emisije metana koje su godinama ignorisane, a pravi je uticaj verovatno puno veći nego što mislimo. Industrija je dosad uspešno eskivirala odgovarati za takve emisije, no nadamo se kako tome sada dolazi kraj.”
Video snimke koje se mogu videti na CATF-ovoj stranici i na Youtubeu a pokazuju da plinska infrastruktura u celoj Europi ispušta metan u atmosferu. Podsetimo, metan je otrovan staklenički plin koji je višestruko štetniji i opasniji od CO2. Mileta naglašava da je “metan najveći uzročnik klimatskih promena nakon ugljičnog dioksida (CO2), glavna je komponenta plina – fosilnog goriva – i preko 80 puta snažniji od CO2 tokom prvih 20 godina u atmosferi. Stoga, plin se nikako ne može smatrati tranzicijskim odnosno prelaznim gorivom u niskougljičnu budućnost, ili bolje rečeno, budućnost bez fosilnih goriva.”
Radi se dakle o toliko ozbiljnom zagađivaču, da će vegetarijanskoj moralnoj panici skloni pojedinci pozivati cijeli svijet da prestane jesti meso, jer goveda proizvode ogromne količine CO2. Svo to vrijeme, dok su oči javnosti fokusirane na mesnu industriju, plinska infrastruktura neometano zagađuje planet. Štoviše, ni EU ali ni brojne druge zemlje nemaju zapravo zaštitu tj. zabranu emisija od LNG-a i drugih plinskih pogona. Nije da makar nekakvi filteri ne postoje, nego ne postoji politička volja koja bi bila snažnija od lobističkih isplata, i omogućila da se problem (ne sanira nego) počne znanstveno adresirati.
Jednostavnije rečeno, EU ne regulira emisije metana u energetskom sektoru, što znači, piše Reuters, da firme koje imaju koncesije na lokacijama na kojima je CATF snimio emisije metana ne krše nikakve zakone zbog curenja opasnog stakleničkog plina. To bi se ove godine trebalo promijeniti te se očekuje da EU uvede zakone i kazne za ovakve postupke. CATF je izbrojao 271 ovakav incident – namernog ili slučajnog ispuštanja metana u atmosferu. Preko 90 posto posećenih lokacija u Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj emitira metan, dok je broj lokacija koje emitiranu metan u Nemačkoj i Austriji bila nešto niža.
Aktivisti i novinari posebno su apostrofirali problem izostanka sanacije rupa u npr. rđavim tankovima u kojima se čuva metan, i druge propuste u održavanju infrastrukture, koje možemo možda pripisati manju strogih propisa i penala za takvo postupanje. Ukratko, to znači da se rupe ostavljaju, jer je jeftinije nego ih popraviti. O globalnim posljedicama takvog poslovnog ponašanja, tek se počinje voditi računa. Nova pravila napravit će nered u plinskoj branši, ali nered koji je i nužan i zakasnio. S obzirom na sporost birokracije, nova pravila počet će se primenjivati tek 2023. godine, no prije toga bi trebalo nekim penalima kazniti sve firme koje puštaju metan u atmosferu. MOL i OMV su primeri istaknuti u CAFT-ovom izveštaju kao firme koje imaju brojne emisije metana na svojim poljima. Na upite Reutersa iz OMV-a su odgovorili da podržavaju nova energetska pravila EU i da će otkloniti rupe u svojoj infrastrukturi, ali reagirali su tek nakon što je priča došla u javnost.
Globalno, koncentracija metana u atmosferi raste. UN je u aprilu priopćio da će bez značajnog smanjenja emisija metana u ovom desetljeću cilj Pariškog sporazuma, ograničenje zagrevanja na 1.5 Celzija, ostati izvan dosega. Jednom kad se metan nađe u atmosferi, gotovo je nemoguće ponovno ga uhvatiti i zarobiti što znači da je sve ove slobodne emisije nemoguće sanirati, ali i da svako prolongiranje rešenja znači dodatna, svesna ali nepotrebna zagađenja.
Marija Mileta ističe kako je bitno naglasiti da “regulacija emisija metana i kratkoročne sanacije njegova isticanje nikako ne smeju biti glavno rešenje, već ono leži u postupnom ukidanju korištenja plina, a trenutno desetljeće je prema relevantnim znanstvenim izvještajima ključno. Kompromisne politike koje teže održavanju plinske infrastrukture na životu i davanju daljnjih subvencija za projekte na fosilna goriva zbog snažnog utjecaja industrije nisu prihvatljive. Jednostavno je – živimo u klimatskoj krizi i nema prostora za novu potporu za plinsku infrastrukturu, bez iznimke. Ulaganje mora ići u smeru obnovljivih izvora energije, energetske učinkoviti te pravedne tranzicije za radnike i radnice u industriji.”
Dok čekamo novi izveštaj međuvladinog panela IPCC o stanju života na planeti Zemlji, preliminarni rezultati već su procurili preko AFP-a u javnost i prema onome što se da pročitati, situacija je još gora nego u zadnjem izvešću. Glad i izumiranje u narednim dekadama sve su bliže. Istovremeno, Europska unija posredstvom Europske komisije, iz odluke u odluku radi kompromise sa vlastitim ministrima koji i dalje gledaju svoje partikularne interese, što sada nakon nekoliko godina takvih odluka znači da nisu sposobni doneti društveno korisne odluke, čak ni onda kada se radi o golom preživljavanju. O posledicama takvih odluka nitko ne vodi računa, no javnost mora, i svi se ti političari moraju kazniti u idućim izbornim ciklusima. Problem je samo to što novi zeleni političari koji dolaze i sami često naprave kompromise jer su neposredne, vidljive, prve posljedice prestvarne i prevelike. Problem klimatskih promjena dakle rješavamo tako da još malo odgodimo rješenje. Za to vreme, znanstveni podaci iz godine u godinu pogorašvaju se nezapamćenom brzinom. Iluzija više nema, čak i ako uspemo sanirati klimu sada i odmah, u idućih 20 do 30 godina svetu prete katastrofe i glad.