5 stvari u kojima doktori uporno greše

1. Ne slušaju

Ovo je najčešća pritužba koji imaju pacijenti. Jedno istraživanje je pokazalo da je posetiocu ambulante u proseku dozvoljeno da govori samo 18 sekundi, pre nego što ga lekar prekine! Onda doktor kontroliše razgovor, tako što postavlja direktna pitanja i ograničava vreme pacijentovih odgovora.

Problem je često u tome što na taj način doktori propuštaju ključne informacije koje bi im pomogle da dođu do prave dijagnoze, što opet vodi do najvećeg "greha" - pogrešnog lečenja. A pacijent oseća da je zapostavljen i postaje nervozan. 

2. Ne uspostavljaju odnos sa pacijentom

Drugo istraživanje pokazuje da će pacijenti neće tužiti lekara zbog neke greške, ukoliko imaju razvijen odnos s njim. Dobro nam je poznata arogancija i čak bezobrazluk sa kojim nastupaju doktori. To dovodi može da dovede do loše reakcije pacijenata na lekove i sporiji oporavak. Saosećanje i komunikacija su deo lečenja.

3. Ne ponašaju se prema pacijentima kao prema kompletnim osobama

Doktori se suviše bave fizičkim problemima zbog bolesti, umesto da se pozabave i stanjem uma, duhom i emocijama pacijenta. Smetnje u psihi mogu i te kako da imaju fizičku manifestaciju, čak i kad nema nikakve infekcije.

Pogrešno je postavljati dijagnozu samo na osnovu fizičkog stanja osobe - to je kao kada biste sastavljali slagalicu, a da vam nedostaje 75 odsto delića. Tako se ne dobija celokupna slika.

4. Ne govore o pitanjima života i smrti na vreme

Doktori uglavnom odlažu razgovor o smrti za terminalnu fazu bolesti, kada često bude kasno da pacijent donese racionalnu odluku o okončanju života.

Doktori bi trebalo da iniciraju razgovor sa starijim pacijentima, kao i sa onima koji su bolesni na smrt i tako će doneti najbolje odluke i dati najbolje savete. 

5. Biraju strah umesto mudrosti

Jedno američko istraživanje je utvrdilo da čak 9 od 10 lekara donose svoje odluke na osnovu straha od tužbe, a ne na osnovu znanja i iskustva koje su sticali godinama. Rade analize koje su suvišne, samo da bi umirile nervoznog pacijenta, umesto da se vode znanjem i intuicijom.