clear sky
15°C
29.04.2024.
Beograd
eur
117.1527
usd
109.2537
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

Majka monstrum: Policajci su plakali dok su slušali potresnu ispovest žrtve

14.03.2015. 14:50
Piše:
Srbija Danas
majka monstrum
majka monstrum / Izvor: Youtube Printscreen

Tri žrtve sadističke hraniteljke, koja ih je prisiljavala da jedu vlastitu bljuvotinu, prvi put su progovorili otkako je puštena iz zatvora.

Aloma Žilbert(29), Viktorija Spraj (28) i Kristofer Spraj (26) skoro dve decenije su podnosili zlostavljanje njihove maćehe Junis Spraj. Kada je 2007. godine osuđena na 14 godina zatvora, po prvi put u životu su osetili sigurnost. Međutim, prošle godine je puštena iz zatvora nakon što je odslužila samo pola kazne.

"Ona je lopov, ukrala je moje detinjstvo.", počinje svoju ispovest Kristofer. "Junis je zla osoba i psihopata, i srećni smo što nikoga nije ubila. Zastrašujuće je to što je sada na slobodi i opet to može učiniti drugom detetu. Zna kako da zadobije nečije poverenje. Ni mi ne znamo kako ona izgleda sada, pa kako bi neko drugi znao?"

Preživeli su držeći se zajedno

Deca su razvila snažnu međusobnu vezu kako bi jedno drugom pomogli da prežive zlostavljanje. "Uvek smo bili tu jedni za druge, međusobno smo previjali rane. Preživeli smo držeći se zajedno."

Kada su, 1991. godine Aloma, Kristofer i Viktorija prvi put smešteni kod Junis,  izgledalo je kao da su dobili novi dom. "Činila se tako toplom. Bilo je dovoljno sedeti joj u krilu i osećati se dobro", priseća se Aloma.

No, ubrzo je postalo jasno da Junis preferira svoju biološku kćerku Judit i usvojenu kćerku Šarlot.

"One su imale bolje sobe, dobijale su bolju hranu. Tretirana sam kao da nisam osoba, kao da nemam nikakva prava", kaže Viktorija

Posle nekoliko meseci, Junis je počela da ih tuče, tvrdeći da su đavolja deca. 

"Govorila je da radimo u sotonino ime i da smo đavolje potomstvo. To je stvarno teško shvatiti kad imate šest godina. Jednom prilikom me je naterala da jedem hranu za mačke. Plakao sam i povratio, a ona me je naterala da jedem vlastitu bljuvotinu", priča Kristofer

Redovno ih je tukla, vodeći pritom računa da ih drži dalje od ljudi koji bi je mogli prijaviti. Zabranila im je da razgovaraju sa drugom decom, a za vreme ručka u školi dežurala je iza vrata kako bi bila sigurna da neće prekršiti naredbu.

Kada su 1994. godine nastavnici postali sumnjičavi zbog modrica i posekotina, Junis ih je ispisala iz škole. Tada je zlostavljanje trajalo po ceo dan.

cerka
cerka / Izvor: Youtube Printscreen

Potom je, 1996. godine, preselila porodicu na usamljenu farmu, gde je daleko od očiju javnosti mogla da radi šta hoće. Deca su spavala u zapuštenim, hladnim štalama.

"Nije bilo ni struje ni vode, nekako smo se snalazili da se operemo. Bili smo konstantno gladni. Pola svog detinjstva maštala sam kako jedem nešto lepo. Načini na koje nas je mučila bili su raznovrsni. Jedan od najgorih bilo je zabadanje štapića u grlo, da ne bi mogli gutati. Bili smo kao lutke, nismo mogli da uzvratimo. A ona se smejala našim patnjama. To je za nju bila igra. Volela je to što je radila, mislila je da je to njeno pravo.", opisuje patnje na farmi Viktorija

Kako su deca rasla, tako su i kazne postale okrutnije. Kristofer se seća kako ga je vezala za zadnji deo kombija i tako vukla okolo. "Glava mi se vukla po blatu. Više puta bih se onesvestio. Krvario sam, dolazio sebi i opet padao u nesvest... a ona bi me i dalje vukla okolo svezanog za noge."

Deca su bili dežurni krivci

U septembru 2000. godine Judit (37) i Šarlot (16) poginule su u saobraćajnoj nesreći dok su se vraćali s porodičnog odmora. Junis je svoj bes zbog gubitka svojih mezimica iskaljivala na ostaloj deci kriveći ih što su preživeli nesreću u kojoj su stradale njene omiljene kćerke.

Viktorija, koja je preživela tešku saobraćajnu nesreću, bila je privremeno nepokretna. Uprkos optimističnim prognozama,majka ju je prisilila da naredne četiri godine provede u kolicima, nedozvoljavajući joj da sluša savete doktora kako bi dobila novčani dodatak za invalidnost.

"Junis nam je govorila da ako policija ikad dođe, to će biti zbog toga što ne vole Jehovine svedoke. Kad se to napokon dogodilo, ja sam sve poricao. U to vreme mi je bilo 16 godina i imao sam samo nju u životu." - kaže Kristofer.

Međutim, na drugom policijskom ispitivanju, odlučio je da prekine agoniju i ispriča  sve o dugogodišnjem zlostavljanju."Policajci su plakali dok su slušali moju ispovest.", završava svoju ispovest Kristofer.

U martu 2007. godine Junis je osuđena na 14 godina zatvora.

Pogledajte i: