Tačskrin uređaji bi uskoro mogli basnoslovno da poskupe, evo i zašto!
Na ovo slabo možemo da utičemo.
Ekrani osetljivi na dodir nam stižu u svim mogućim varijantama, od onih za ogromne televizore, preko pećnica i frižidera, pa sve do pametnih telefona, satova i tableta.
Ipak, upravo ta ekspanzija tehnologije ima i svoju lošu stranu - sirovine koje su potrebne za izradu ekrana nisu neograničene, a zamenskog rešenja nema. Ekrana je sve više, a indijum (materijal koji se koristi za proizvodnju tih ekrana) je već sada dostigao cenu od 900 dolara po kilogramu. Indijum je još uvek veoma teško zamenljiv s obzirom na to da se provodnost, stabilnost i prozirnost ne mogu postići nano žicama od srebra, karbonskim nano česticama i drugim materijalima.
U slučaju da se u neko skorije vreme ne pronađe odgovarajuća zamena za indijum, ekrani osetljivi na dodir bi mogli da postanu basnoslovno skupi.
Nada naravno postoji, a ogleda se u grafenu - on je skoro u potpunosti providan, ali je istovremeno i toliko gust da ni najmanji atomi gasa ne mogu da prođu kroz njega. Pored toga, elektricitet provodi jednako dobro kao i bakar. Kao materijal, grafen ima izuzetno specifična svojstva. To je veliki kristal, koji je veoma jak – sto puta jači od čelika – a može se rastegnuti i do 20 odsto.
Ovde su međutim prisutni nekonzistentnost kvaliteta kao i problemi prilikom izrade grafena, ali istraživači i dalje traže rešenje.