few clouds
16°C
26.04.2024.
Beograd
eur
117.1627
usd
109.3752
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

HEROIN I OPIJUM PRE RATA - Ovo su ISTORIJSKI PODACI po kojima se snimila serija Senke nad Balkanom!

17.11.2017. 13:30
Piše:
Srbija Danas/nedeljnik.rs
Seneke nad Balkanom
Seneke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/CobraFilmOfficial
Ovo niste znali.

U seriji "Senke nad Balkanom" pukovnik Đolović (Nikola Đuričko) žali se inspektoru Tanasijeviću kako niko više ne pamti velika dela iz rata i herojstvo srpskog naroda već svi govore o Kraljevini SHS kao zemlji šverca i opijuma. I zaista, istoričar Vladan Jovanović, koji nam je bio stručni konsultant za seriju, još 2013. napisao je zanimljiv članak naslovljen "Rađanje Balkanske Kolumbije".

Ta odrednica nije nikako preterana, jer o ovoj kriminalnoj raboti ima dosta materijala u fondovima Arhiva Jugoslavije. On je, zahvaljujući građi koja mu je bila dostupna, računajući došao do neverovatnog podatka - proizvođači opijuma u Povardarju između dva svetska rata zadovoljavali su 43% potražnje legalne svetske prerađivačke industrije, dok je kasnija tursko-jugoslovenska kooperacija pokrivala čak 80% svetskih potreba.

(18+) ŽESTOKE SCENE S*KSA: Srpske glumice u neviđeno dobrim AKCIJAMA na TV ekranu! (FOTO)

Senke nad Balkanom
Senke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/CobraFilmOfficial

Prosto neverovatno. A još neverovatnije zvuči podatak da je u krijumčarsku mrežu bila uključena i država. Još od 1919. pa sve do početka tridesetih, glavni posrednici u izvozu makedonskog opijuma bili su konzulati Kraljevine SHS u Marselju, Parizu, Bazelu, Londonu, Bostonu i Čikagu. Kupci su se obraćali njima direktno kako bi izbegli posredovanje solunskih Jevreja, konzulati bi potom kontaktirali sa Ministarstvom trgovine i industrije a ono bi onda angažovalo ovlašćene izvoznike. Naravno, sprega izvoznika i političara bila je tesna, pa bi pravo na izvoz dobijao onaj koji bi imao najbolje veze u političkom vrhu ili "podmazao" gde treba.

Dilovanje droge bio je zaista unosan posao, njime su se bavili i vlasnici skopske fabrike alkaloida Ognjanovići. Tokom dvadesetih švercovali su opijum umesto šarplaninskog kačkavalja; a toliko su razgranali biznis da su ih američki zvaničnici tridesetih godina optužili za nelegalnu proizvodnju i izvoz heroina, preteći Jugoslaviji uvođenjem embarga.

Gde su tu "beli" Rusi?

U svojim kritikama upućenim kreativnom timu serije, gospodin Andrej Tarasjev, predsednik Društva za očuvanje spomena na Ruse u Srbiji, izričito je odbio navode da su se ruski emigranti bavili ovim poslom.

Ne samo da su to radili nego su bili vrlo uspešni i imali veoma dobro razrađenu mrežu.

Seneke nad Balkanom
Seneke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/CobraFilmOfficial

Glavni među "belim" Rusima za šverc opijuma preko Beograda bio je hemijski inženjer Josif Raskin, u talu sa izvesnim Mihajlom Stamburovskim (stanovao u Stiškoj 28), ekspertom za rudarstvo, i Avčenikovim - službenikom arhiva Ministarstva zdravlja Kraljevine SHS. Ovaj poslednji je bio zadužen za falsifikovanje dozvola za uvoz i izvoz droge. Inače, opijum i njegovi derivati krijumčareni su vozom "Orijent ekspres" na međunarodnoj liniji Istanbul-Beograd, a u iste svrhe korišćena je linija preko Kelebije gde je opijum prebacivan u Mađarsku.

Ipak, cela ova krijumčarska mašinerija srušila se 1932. godine kada je policija upala u stan Stamburovskog i izvršila premetačinu. Otkriveno je da su glavni saradnici Raskina u Evropi bili Leon Goldštajn, u Parizu, i Mihel Šnejerson u Berlinu. Raskin ih je snabdevao drogom na veliko, a oni su je rasturali preprodavcima na malo. Koliko je posao cvetao govori podatak da je Raskin u jednom trenutku tražio da mu Stamburovski preko svojih veza i vezica izdejstvuje dozvolu za uvoz čak tri tone morfijuma. Raskin je uhapšen 1932. godine dok je putovao od Sofije ka Hamburgu i tu se otkrilo da je njegov "poslovni prijatelj" bio i peruanski konzul Karlos Fernandez Bakula, falsifikator čekova i lopov.

U Kraljevini između dva rata nije bilo neke velike zloupotrebe opijuma, ipak je to bila roba za strance i buržuje koju nije mogao svako priuštiti sebi. Seljaci su doduše kuvali makove čaure i prokuvanu vodu davali bebama da brže zaspe.

Seneke nad Balkanom
Seneke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/CobraFilmOfficial

Naravno, ni naši ljudi nisu hteli da ostanu van ovog veoma unosnog biznisa. Oni su se uglavnom bavili nabavkom opijuma iz Južne Srbije i njegovom primitivnom preradom. Za transport dalje su se starali stranci koje policija nije uspevala da identifikuje. Tako se nakon pada Raskina i njegove ekipe na krijumčarskoj lestvici uspinje banda Danila Tomasovića koji je bio toliko uspešan i produktivan da su ga 1937. godine Amerikanci označili kao najvećeg krijumčara droge u Jugoslaviji. Savetnik američke ambasade u Parizu upozorio je jugoslovenske vlasti da "radikalno suzbiju" krijumčarenje droge jer ona u najvećim slučajevima završava u SAD. Međutim, ni u 1938. godini situacija se ne menja, na zasedanju Stalne komisije za opojne droge Beograd se proglašava glavnim centrom u kome se vrši nelegalna fabrikacija opijata i odakle se oni krijumčare preko granice. Amerikanci prete embargom i ponavljaju da krimosi imaju saučesnike "među saobraćajnim i drugim državnim organima".

Zato i nije čudo što je država htela veću kontrolu nad proizvodnjom i prodajom opijuma. Već od 1933. postoji Jugoslovenski zavod za izvoz opijuma, a Privilegovano izvozno akcionarsko društvo (famozni PRIZAD) takođe je formirao svoje Opijumsko odeljenje koje je bilo smešteno u Ulici Admirala Geprata 85, šef tog odeljenja bio je Raja Tucaković. Prvog januara 1932. stupa na snagu Zakon o opojnim drogama kojim je proizvodnja opijuma ograničena na 17 srezova Vardarske banovine. Sirovim opijumom na veliko mogu trgovati i veletrgovci, i to samo uz dozvolu (za koju znamo kako se nabavljala), a trgovinom na malo samo apoteke (primetili ste da je Alimpije Mirić koga igra Gordan Kičić vlasnik lanca apoteka u Beogradu?). Za izvoz opijuma bio je nadležan isključivo PRIZAD i niko drugi.

GLUMICA OTKRILA: Bjelogrlić je koristio dosijee tajnih službi da bi napravio "Senke nad Balkanom"!

U Kraljevini između dva rata nije bilo neke velike zloupotrebe opijuma, ipak je to bila roba za strance i buržuje koju nije mogao svako priuštiti sebi. Seljaci su doduše kuvali makove čaure i prokuvanu vodu davali bebama da brže zaspe. Kažu da je u nekim selima ova praksa zadržana i do dana današnjeg. Gutale su se kuglice sirovog opijuma dok ga je sirotinja koristila kao sredstvo protiv bolova. Čak i u Makedoniji gde se proizvodio najveći deo sirovog opijuma skoro da nije bilo zloupotrebe ove droge. Umesto njega, Makedonci su radije pušili hašiš švercovan iz Grčke i jednu specifičnu vrstu marihuane koja je u narodu bila poznata kao "asrar".

Seneke nad Balkanom
Seneke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/NetFilm Promo

Ostao je i zapis kako se pušio asrar, za šta je korišćena obična duvanska lula, ponekad i nargila, kada pušač povuče dim, on "onda oseti blizinu slatkog narkotika koji dočarava veštački raj. Zatim pušač jako, celim plućima, povuče nefes, jer nijedan kolut asrarovog dima ne sme da ode u štetu... Lula se šeta od jednih do drugih usta". Najpoznatiji skopski diler asrara bio je Sičan Amet (u prevodu: pacov). U Skoplju su se pušači sastajali da bi zajedno uživali u drogi, najčešće kod zanatlija koji su u avanima mleli kafu. Tako je ostao i ovaj zapis: "Tu je nedavno jedan lekar iz opštinskog saniteta povratio svesti četvoricu opiomana koji su rekli da im je neki starac dao asrar."

Kolika je bila proizvodnja opijuma u Povardarju govori i procena beogradske Stalne komisije za opojne droge koja beleži kako je čitava svetska industrija mogla apsorbovati 250 tona sirovog opijuma, a da je samo u Povardarju proizvođeno i do 70 tona. Statistike iz tog vremena kažu, na jednog Kineza je u proseku dolazilo 50 grama opijuma, a na Evropljanina tek četvrtina grama. Opijum se pio, pušio, a neki su ga unosili intravenozno jer su smatrali "da je to otmenije i dostojnije bele rase".

PREMIJERA! Serija "Senke nad Balkanom" Dragana Bjelogrlića okupila veliku glumačku ekipu

Senke nad Balkanom
Senke nad Balkanom / Izvor: Foto: Youtube printscreen/CobraFilmOfficial

Kada se sve pogleda iz ove perspektive i uzmu u obzir arhivski dokumenti, istorijska građa i okolnosti, nije ni čudo što je Balkan imao nadimak "Evropska Kolumbija". U našoj seriji je njen Medeljin selo Bukovo u Makedoniji iz kog operacije vodi fiktivni lik Gazda Kiro.

Novcem od prodaje droge neko je finansirao svoje skupe životne navike, država je krpila rupe u budžetu, a VMRO je po uzoru na neke druge "revolucionarne" grupe finansirao svoju "borbu".

Putevi droge na Balkanu i dalje postoje, samo što njima danas svoju robu krijumčare neki drugačiji i moćniji dileri. Tako je to ovde na Balkanu. Ništa se ne menja, a opet ništa ne ostaje isto.

Jedino stoji da je makedonski opijum bolji od turskog.

 

Piše:
Srbija Danas/nedeljnik.rs
17.11.2017. 13:30