clear sky
18°C
26.04.2024.
Beograd
eur
117.1527
usd
109.2537
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

UMRLI SU SA KNJIGAMA U RUKAMA, NE ZNAJUĆI ZAŠTO: Obeležen dan sećanja na streljane kragujevačke đake

21.10.2016. 12:30
Piše:
Srbija Danas/Blic
Šumarice
Šumarice / Izvor: Foto: Twitter/Магдалена

Komemorativna manifestacija "Veliki školski čas" u spomen-parku Šumarice u Kragujevcu održana danas u znak sećanja na 21. oktobar 1941. godine, kada je nemačka okupaciona vojska ubila više hiljada Kragujevčana, među kojima su bili i đaci i njihovi profesori.

Kraj spomenika u Šumaricama, povodom 75. godina od ogromnog stradanja,  izvedena je poema Aleksandra B. Lakovića iz Kragujevca "Glasovi neba pod zemljom", u režiji Đorđa Milosavljevića.

Velikom školskom času su pristustvovali predsednik Srbije Tomislav Nikolić, predsednik Vrhovnog kasacionog suda Dragomir Milojević i ministarka bez portfelja Slavica Đukić Dejanović.

Poštovanje prema nevinim žrtvama, iskazali su ambasadori Nemačke Aksel Ditman, Kine Li Mančang, Slovačke Dagmar Repčekova, Palestine Mohamen Nabhan, Ukrajine Oleksandar Aleksandrovič, i predstavnici ambasada Francuske, SAD, Izraela, Belorusije i Rusije.

Liturgiju u hramu Svetih kragujevačkih novomučenika u Šumaricama služio je episkop šumadijski gospodin Jovan.

Komemorativna manifestacija "Veliki školski čas" u Spomen-parku Šumarice održava se u znak sećanja na 21. oktobar 1941, kada je nemačka okupaciona vojska ubila više hiljada Kragujevčana, među kojima su bili i đaci i njihovi profesori.

Nemački okupatori su, kao odmazdu za pogibiju deset svojih vojnika u napadu partizana 16. oktobra 1941. na 3. bataljon 749. pešadijskog puka Vermahta, u Šumaricama 21. oktobra 1941. godine streljali 3.000 stanovnika Kragujevca i okolnih mesta, među kojima i 300 učenika kragujevačkih srednjih škola i šegrta, kao i 15 dečaka, čistača obuće.

Velikom času prisustvovala je i Katarina Živanović ima 72 godine, a u Šumarice je došla da oda poštu svekru Momiru.

- On je ubijen kada je moj muž bio beba, i imao tek osam meseci. Moja svekrva Budimka mi je pričala da je sa detetom u naručju tražila muža, da ga sahrani, ali joj nisu dali… Kasnije, nakon rata, poznala je ostatke po delovima odeće. I on je ostao tu, u zajedničkoj grobnici, sa dugima koji su stradali - priča Kataraina Živanović.

Slobodanka Ivezić je došla da oda poštu svome ocu, Josifu, koji je streljan kada je ona bila beba od dva meseca i 22 dana…

- Moj otac se rano penzionisao, ja sam bila peto dete… Pošao je do pošte da uzme penziju, i tada su ga Nemci pokupili na ulici. Sutra je ubijen. Imao je 42 godine, za sobom ostavio petoro dece, a ja sam bila najmlađa. Ne pamtim ga živog, ali čuvam fotografiju, porodičnu, koja je napravljena kada sam se rodila - kaže Slobodanka Ivezić.

Inače, detalje o pogromu u Kragujevcu i okolnim mestima u oktobru 1941. izneo je i ugledni “Njujork tajms” koji je pored ostalog napisao:

“... Izveden je masakr nad 4.000 Jugoslovena, uključujući i 100 učenika sa knjigama u rukama, od strane nemačkih vojnika u blizini grada Kragujevca, 21. oktobra. Civili su bili pogubljeni u znak odmazde zbog ubistva desetoro nemačkih vojnika. Nijedan od nastradalih civila nije bio umešan u ubistvo nemačkih vojnika, i umrli su ne znajući zašto. Vođeni su u smrt u grupama od po četrdesetoro. Dečaci starosti 15 god., sudije, sveštenici, dućandžije i radnici ubijeni su. Streljanje je trajalo čitav dan... Direktor škole, Pantelić, pao je na kolena i molio Nemce da poštede dečake, i kada je njegova molba odbijena zatražio je da bude i on ubijen sa njima. Ta sledeća molba mu je bila uslišena.

Rodbini nije bilo dozvoljeno da upute ni poslednji pogled svojim nastradalima. Nemci su izdali saopštenje opisujući masakr kao ‘ubistvo 2.300 komunističkih bandita‘...“