scattered clouds
13°C
04.05.2024.
Beograd
eur
117.1117
usd
109.3684
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

HILJADU LJUDI JE PLAKALO KADA JE UMRO: Kad čujete njegovu tužnu priču i vi ćete otići po maramice!

09.04.2017. 08:50
Piše:
Srbija Danas
Šiba inu
Šiba inu / Izvor: Foto: Profimedia

Zaista potresno.

Psi nisu samo najpopularnijih kućni ljubimci. Oni nas štite, odani su i uvek tu za nas. Čovekov su najbolji prijatelj bez obzira kroz šta on prolazi.

Ali koliko ljubavi pas može dati, pokazuje sledeća neverovatna priča iz Japana. Iako je prošlo gotovo 100 godina, ona i danas nekima tera suze na oči...

Snimak lisice koja OBOŽAVA da se mazi ulepšaće vam dan! (VIDEO)

U Tokiju, Japan, na prometnoj Šibuja stanici je postavljena posebna bronzana statua. Ona predstavlja psa za koga verovatno nikada niste čuli. Međutim, to je pravi nacionalni heroj koji je rođen pre gotovo 100 godina. Verni Hačiko je rođen na farmi 1923.godine i usvojen od strane profesora veterinara Hidesabura Uena. Svako jutro su išli na Šibuja stanicu gde bi profesor kupio kartu za voz, gladeći psa i ostavivši ga da čeka. Verni pas čekao svaki dan do popodnevnih sati na stanici za vraćanje svog gospodara s posla.

Ovaj šiba inu zna jedan trik koji će vam ulepšati dan (VIDEO)

U međuvremenu, slatki Hačiko se sprijateljio sa ostalim putnicima železničke stanice koja su ga hranili i igrali se sa njim. Ali jednom dragi vlasnik se nije vratio. Profesor Ueno je umro na poslu od krvarenja u mozgu.

Ali Hačiko je čekao svaki dan u isto vreme na železničkoj stanici da se vrati vlasnik sve do 1935. godine, kada je pas umro. Građani su plakali za psom i nisu mogli tek tako zakopati životinju. Umesto toga, „sačuvali” su njegovo telo i dao mu posebno mesto u poznatom Akita muzeju. Ali to nije sve, takođe mu je podignut bronzani kip i stavljen spomenik pored profesorovog groba. Usput, železnička stanica, na kojoj je svaki dan Hačiko čekao vlasnika je promenila ime koje je dobila po neobičnoj životinji.

The referenced media source is missing and needs to be re-embedded.