Čekaju nas DVA VELIKA PRAZNIKA naredne nedelje - Ispoštujte ove običaje, izbegavajte sledeće poslove u kući i domaćinstvu
Do Uskrsa su nam ostale još dve nedelje, a naredna nedelja je pretposlednja pred ovaj veliki praznik i pretposlednja nedelja uskršnjeg posta.
Sledeće nedelje slavimo dva velika praznika Lazarevu subotu i Cveti u nedelju.
Lazareva subota
Taj dan se slavi kao Lazareva subota jer se smatra da je tog dana Isus Hrist vaskrsao Lazara. Vrbica se uvek slavi subotom, dan uoči praznika Cveti, a to je nedelju dana pre Uskrsa.
Na ovaj dan se u pravoslavnim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje i u crkvu se unosi mlada vrba koja je tek olistala.
Pošto se vrba osveti, sveštenik narodu deli grančice i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima.
Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote. Na ovaj dan majke svečano obuku svoju decu i dovedu ih u crkvu. U crkvi se deci kupuju zvončići vezani na trobojku i stavljaju oko vrata, a venčići na glavu.
Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.Praznik je imao veliki značaj pre Drugog svetskog rata.
Lazareva subota ili Vrbica se slavi sa posnom trpezom jer "pada" u vreme Uskršnjeg posta.
Cveti
Ovaj praznik, koji slavimo za tačno sedam dana predstavlja, prema hrišćanskom predanju dolazak Isusa Hrista i njegovih učenika u Jerusalim.
Cveti spadaju u pokretni praznik koji se slavi uvek dan posle Lazareve subote - Vrbice. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ulazu u Svetu zemlju narod je Isusa dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao "Osana" - "Slava sinu Davidovu".
Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i carskim - "Evo, Car tvoj ide tebi krotak".
Uoči ovog praznika, drži se večernja liturgija, vrši se litija sa palmovim grančicama ili vrbama, a osvećuju se u nedelju na jutrenju posle čitanja 50. psalma, posebnom molitvom i kropljenjem bogojavljenskom vodicom.
Praznik Cveti se obeležava u svim hrišćanskim zemljama, a Jevanđelisti beleže da je Isus na kapijama grada dočekan s cvećem i listovima palme, koje su mu ljudi bacali pred noge.
Kako je kod nas za palmu suviše hladno, narod se prilagodio i u crkvu se nosi šimšir, tisu, najčešće grančice vrbe.
Iako spada u velike praznike, pa se podrazumeva da se na ovaj dan ne obavljaju veliki poslovi, vekovima postoji verovanje da bi baš na Cveti trebalo zasaditi lan i kupus, jer će tako rod ovih biljaka biti bolji.
Kada je reč o radovima, ovaj praznik je izuzetak, jer baš na ovaj dan se pojavljuje pun Mesec, kada, prema verovanju, um i veštine ljudi postaju daleko moćniji nego inače. Zbog toga bi na Cveti trebalo započeti neke poslove i doneti odluke.