Tijandučeng - kineska kopija Pariza: Bizaran spoj svetova (FOTO)
U centru imitacija turističke Meke, sto metara dalje gigantski stambeni blokovi u maniru Istočnog bloka - sve je to Kina, druga najveća ekonomija sveta.
Kineski zmaj gotovo dve decenije fascinira svet ekonomskim uzletom. Prateća pojava ekonomskog buma u najmnogoljudnijoj zemlji sveta jeste ubrzana urbanizacija; od 1980. do danas, postotak gradskog stanovništva porastao je sa 20 na 51 odsto.
U tom mega procesu prelaska ljudi sa sela u grad, integralni deo kineske stvarnosti jesu gradovi kopije evropskih urbanih metropola i mondenskih mesta. Primera radi, poznata je verna slika i prilika austrijskog sela Halštata, koje je pod zaštitom Uneska, toliko slična da je smeštena na jezero, kao i naselje iz alpske republike.
Ogroman novac i napor uložen u kopiju Pariza, izgleda se nije isplatio. Za sada. Stanovnici ne zuje ulicama i trgovima Novog grada svetlosti, turisti ne jurcaju Ajfelovom kulom 2, niti na uglu pored miriše francuski baget.
Kritizeri Kine, koji neretko svoje predrasude zasnivaju na ideološkoj netrpeljivosti i uobrazilji da su tamošnji ljudi nesposobni za kreativno, dočekali su grad Tijandučeng, blizanca francuske prestonice, kao odličan argument o prekomernoj potrošnji kineske vlade, te simbolu neinventivnosti najbrojnijeg naroda na planeti.
Iako je Tijandučeng trenutno poluuspešan projekat, njega ne treba apriori osuditi kao efemernu pojavu. Šangajski Pudong je krenuo istim stopama - krajem devedesetih se stidljivo pojavio na demografskoj mapi Kine, a danas ima 5,5 miliona stanovnika.
Kinu do 2025. očekuje stanje u kome će čak 220 gradova imati preko milion stanovnika, nasuprot 115 danas, a Tijandučeng može biti jedan od njih.
Gradsko stanovništvo u zemlji će se do 2030. uvećati za 300 miliona ljudi, što je brojka za malo niža od ukupnog broja Amerikanaca.
Do tada, neizbežna je faza prilagođavanja sveže pristiglog seoskog stanovništva u grad, ali i njihovo uključenje u industriju, umesto poljoprivrede.
Kineska privreda je, stručnjaci ukazuju, zbog politike protežiranja porodica sa jednim detetom pred opasnošću od manjka radne snage u sledećim desetlećima, te je privlačenje ljudi iz ruralnih sredina neophodnost. U sledećim godinama očekuje se godišnji priliv u gradove od 10 do 15 miliona ljudi.
Zato su novonastali gradovi čiji centri arhitekturom podsećaju na daleku Evropu žrtva koju je vlada spremna da podnese ne bi li stekla radnike, a kratkoročan manjak "saobraćaja" u stanovima i na ulicama je žrtva koju mogu da istrpe.