Užasna svedočenja povratnika: "Tela su puna larvi iz kojih će se izleći muve i početi da šire bolesti"
Stotine kurdskih civila se vraćaju u svoj rodni Kobane, simbol borbe protiv brutalnih džihadista Islamske države. Tamo nalaze ruševine svojih domova, ali su istrajni u nameri da ostanu u svojoj zemlji.
Islamska država je četiri meseca opsedala taj sirijski grad na granici s Turskom i gotovo ga osvojila prošlog oktobra, ali je morala da se povuče pritisnuta žestokim protivnapadom sirijskih Kurda i vazdušnim udarima međunarodne zajednice predvođene Amerikancima, prenosi danas.hr.
"Ovo je nekada bio prekrasan grad, pun života. Sada je prazan. Ništa nije ostalo u njemu", kaže Muhamed, trinaestogodišnjak koji se sa porodicom upravo vratio nakon petomesečnog boravka u izbegličkom logoru u turskom gradu Surucu.
"Vratili smo se pre nekoliko dana i pronašli svoj dom uništen bombama pa moramo živeti kod ujaka, s celom njegovom porodicom", kaže dečak dok obilazi ruševine, lokve i blato oko uništenih kuća.
Iako su oružani sukobi potisnuti na oko tridesetak kilometara od grada, u Kobaneu je i dalje teško živeti.
Snabdevanje vodom stalno je ograničeno, snabdevanje hranom oskudno i neredovno, a većina stanovnika živi na hlebu što ga dobavljaju lokalne vlasti. Da bi stvar bila gora, širom grada i dalje su posejana brojna eksplozivna sredstva koja predstavljaju stalnu pretnju.
"Više od 80 posto eksplozivnih naprava domaće izrade, koje su upotrebljavali pripadnici Islamske države, nije eksplodiralo i još uvek u sebi nose smrtonosni naboj. Uz to, određeni broj minskih klopki postavljen je po kućama i ulicama", kaže Mustafa Bali iz Kobanea.
Uprkos svemu, stanovnici tog pograničnog grada spremni su dostojanstveno podneti probleme s kojima se suočavaju.
"Ovde trebamo biti. To je naš dom i naša zemlja. Radije ću lošije živeti ovde, nego li u jednom od logora u Turskoj", kaže 34-godišnja Džihan, krojačica koja se vratila s mužem i dvema kćerima, od pet i osam godina, i u očajničkoj je potrazi za nekim ko će joj pomoći da popravi šivaću mašinu.
Početkom marta učitelji i volonteri počeli su da održavaju nastavu za više od 200 dece koliko ih je trenutno u Kobaneu. "Većina škola je uništena i nema puno dece u gradu, no ipak mislimo da je za njih najbolje da se vrate u školu i ne provode puno vremena na ulicama, među minama i telima ubijenih džihadista", kaže Rohat, 17-godišnji volonter.
Muhamed svedoči o tome kako, hodajući zajedno sa rođakom gradskim ulicama, nailazi na ostatke ubijenih pripadnika IS-a.
"Nikada ih pre nisam video tako izbliza", kaže.
Tela poginulih, kao i infekcije koje bi mogla izazvati, trenutno su najveći problem Kobanea.
"Stotine raskomadanih tela leži pod ruševinama i na ulicama. Kad stignu vrućine, Kobane će postati grad prepun infektivnih bolesti", kaže Sader Damer, šef gradskih timova za raščišćavanje.
"Tela su puna larvi iz kojih će se izleći muve i početi da šire bolesti. Trebamo da obavimo dezinfekciju pod ruševinama kako bi sprečili epidemiju dok ne bude prekasno", upozorava on.
No problemi povratnika u Kobane tu tek počinju. Mnogi se vraćaju, zatiču porušene domove i zahtevaju prikladniji smeštaj. Oni traže da se logori za raseljena lica podižu na kurdskom, a ne na turskom području.