Lekcije koje bi trebalo svi da pročitaju: Zagorac otkrio DVE POUKE koje je dobio od Dejana Milojevića i koje će zauvek pamtiti
Vredni životni momenti.
Rade Zagorac, nekadašnji košarkaš Mege, prisetio se lekcija koje je naučio od Dejana Milojeivća u ovom klubu.
NIJE SAMO PANTER: Još jedan ljubimac Grobara propušta meč u Atini?
VELIKI HENDIKEP ZA ZVEZDU: Teodosić ne igra protiv Baskonije
"Gde si bre munze" Potresan oproštaj Novice od Miloja
Milojević je preminuo u 47. godini od posledica srčanog udara, a Zagorcu je trener bio pet godina u Megi.
- Naša povezanost počinje 2012. godine. Ona je specifična jer nam je obojici prva - njemu kao glavnom treneru, a meni kao seniorskom igraču. Dvanaest godina kasnije, u večna lovišta putuje moj zauvek omiljeni trener, nekadašnji idol i moj prijatelj. Hvala ti za vrlinu. Najdublje saučešće njegovoj porodici: Nataši, Nikoli i Maši - rekao je Zagorac za Mozzart Sport.
Bivši košarkaš Partizana otkrio je i dve priče, koje ga posebno vežu za Milojevića. Prva je o istini.
- Dakle, 2012. godina, dan kao i svaki drugi. Juniorski trening ujutru kod Viće, pa dva kod Dekija. Prvi je gotov, pa drugi. Sedam na bus iz Zemuna i stižem na Bežaniju. Imao sam vremena tek toliko da ručam, zatvorim oči i krenem nazad. Probudio sam se pet minuta pred početak popodnevnog treninga. U najboljem slučaju kasnim pola sata - priča Zagorac.
- Izmišljam prvu stvar koja mi je pala na pamet i šaljem fizioterapeutu poruku od straha: 'Kasniću, imam hroničnu dijareju'. Stižem na trening, kasnim 40 minuta. Novica, Varda i cela ta ekipa sa zadovoljstvom kreću da citiraju šta sam rekao, ne staju. Deki mi prilazi, smeje se, kako se samo Deki smeje i govori reči koje do danas ne blede: 'Sada ću ti reći nešto, a ti se potrudi da nikada ne zaboraviš. U životu ćeš se pronaći u svakavim situacijama. Biće teško i neprijatno, ali zapamti - nikada nemoj da se plašiš istine. Ma koliko teška bila, hrabro stani iza nje'. I nisam se više plašio, zbog Dekija.
Druga je o podršci i veri.
- Bilo je to u mojoj pretposlednjoj godini u Partizanu. Životno ubedljivo najteža, bez elana, želje za druženjem, igranjem... Jedna potpuna životna letargija. Dugo se nismo čuli, ali me zove jednog jutra: 'Zovem te samo da ti kažem, ako misliš da niko na svetu više ne veruje u tebe, grešiš. Ja verujem i ja ću uvek da verujem. Ako hoćeš da pričamo, možemo, a ako te smaram, a verujem da te smaram, aj' zdravo - ispričao je Zagorac.