Prelomni dan bitke za Kupres: Hrvati sa 5.000 vojnika s leđa napali jedinice Srpske na visoravni

Utorak. Ujutro magla, dan lijep. 

Četrnaesti dan muslimanske ofanzive iz Bugojna na Kupres i iscrpljujućih bitaka sa višestruko nadmoćnijim neprijateljem. 

Muslimani su nastavili sa žestokim pješadijsko-artiljerijskim napadima na svim pravcima, čiji je  intenzitet kulminirao oko podne.  Detonacije iz tenkova, topova, haubica, minobacača, protivavionskih topova i mitraljeza....stopile se u jedan neprekidni eho, koji se valja ogromnim prostranstvom Kupreške visoravni i razbija o okolne planine.

Napad HVO na Kuprešku visoravan, koji je bio planiran za četiri sata i 30 minuta ponovo je odložen. Do odlaganja je došlo zato što pojedine jedinice HVO nisu izašle na zadati položaj i što se mještani Hrvati, koji su kao vodiči trebali da pokazuju put borcima, nisu pojavili u dogovoreno vrijeme. 

12.00 „Panteri“ iz Bijeljine su napali muslimane na južnim padinama Demirovca, prema Kupreškim vratima. Žestoka bitka, ali bez značajnijeg pomjeranja linije.

12.45 Posada minobacača Borbene grupe „Plazenica“, koju čine profesori matematike Momčilo Marić i Dušan Karan, ponovo je preciznom vatrom rastjerala muslimanske vojnike sa vrha Demirovca (1765 m), ali borci iz Prve banjalučke protivoklopne brigade opet nisu iskoristili priliku da uđu u rov na samom vrhu planine.

Oko 13 časova počeo je žestok artiljerijski napad iz pravca Tomislavgrada na položaje VRS na južnom i jugoistočnom dijelu kupreškog ratišta.

Hrvati su prekršili skoro dvogodišnje primirje sa Srbima i s leđa napali 7. kuprešku motorizovanu brigadu i druge jedinice VRS na Kupreškoj visoravni.

Sa očiglednom namjerom da sprže sve ispred sebe i tako svoju pješadiju poštede jačih okršaja i gubitaka, za samo nekoliko časova Hrvati su na položaje VRS u Malovanu, Ravnom i Riliću, ali i po civilnim ciljevima u ovim selima i gradu Kupresu, ispalili na hiljade granata, uglavnom iz višecjevnih bacača raketa.

Od Malovana i Rilića počeli su da se dižu prvi stubovi dima iz pogođenih i zapaljenih objekata.

Iz pravca Zvirnjače i Paklina uslijedio je tenkovsko-pješadijski napad na Ravno. Preko Javornog vrha snage HVO, čiju okosnicu čine Prva i Druga gardijska brigada, krenule su u napad kroz Zanaglinsku šumu, s ciljem da presjeku put Ravno – Kupres, zauzmu Rilić, a potom razbiju malobrojne snage VRS u Ravnom.

Hrvati su u napad krenuli sa tri gardijske brigade, desetak bojni, pukovnija i drugih jedinica, čije je brojno stanje bilo duplo veće od brojnog stanja svih jedinica koje je VRS imala na Kupreškoj visoravni. 

Muslimani vrše smjenu na Malom Stožeru, izvlače 305. a na položaj uvode 307. brigadu.

Dok srpska komanda u rezervi nema ni jedan vod, neprijatelj ima taj luksuz da iz borbe na odmor može da izvlači čitave brigade. Posljedica činjenice da komandant 2. krajiškog korpusa general Grujo Borić na Kupreškoj visoravni ima oko 3.000, a komandant 7. muslimanskog korpusa tzv. Armije BiH general Mehmed Alagić je na front prema Kupresu bacio između 12 i 14 hiljada vojnika.

U 14 časova muslimani su nastavili sa napredovanjem prema Bućovači i Vukovsku. Ta dva sela, iz pravca Rame i Prozora, preko Pucarića košara (između Raduše i Ravašnice), napali su i Hrvati.

Iz Zapovjedi za napad Glavnog stožera HVO vidi se da su Hrvati dobro znali raspored, brojno stanje i vatrenu moć 7. brigade VRS: „Na teritoriji opštine Kupres borbena dejstva izvodi 7. motorizovana brigada koja raspolaže sa 4 topa 130 mm, 6 haubica 122 mm, 6 haubica 105 mm, oklopnim bataljonom sa 20 tenkova, od čega su 3 tenka M 84. Na prostoru planine Vitorog nalazi se raketna baza sa raketama zemlja-zemlja, radarskim sistemom i sistemom za ometanje.

Ukupna jačina snaga na prostoru Kupresa u ovom trenutku je oko 2.000 vojnika. U pitanju su snage velikog borbenog iskustva, svjesne strateškog značaja Kupresa i imaju za cilj zadržati ga po svaku cijenu.

Angažiranjem srpskih snaga na pravcu napredovanja naših postrojbi uveliko bi se narušila borbena moć VRS u sjevernom dijelu kupreške općine i time bi Armija stekla realne uvjete za osvajanje grada Kupresa i ostvarivanje njihovih strateških ciljeva.

Naše snage (operativna grupa Cincar): 1. gardijska motorizovana brigada, 2. bojna 2. gardijske motorizovane brigade, 60. bojna „Ludvig Pavlović“, 22. diverzantski odred, 1. satnija 3. gardijske motorizovane brigade, 2. bataljon vojne policije, inžinjerijski vod 42. domobranske pukovnije, 55. domobranska pukovnija,  79. domobranska pukovnija, 80. domobranska pukovnija, 142. domobranska pukovnija, inženjerijska satnija, 4. bojna vojne policije....imaju zadaću izvršiti napad i ovladati širim područjem Kupreške visoravni i osloboditi grad Kupres.“

Praktično, 7. brigada i pridodate jedinice su se našle u sendviču. S jedne strane četvorostruko nadmoćniji muslimani, s druge strane dvostruko nadmoćniji Hrvati.

Iz naređenja se vidi da je komanda HVO za glavni pravac napada izabrala pravac Pakline  – Zanaglinska šuma – Brda, dok su sporedni pravci bili Straža – Ravašnica – Lalića brig i Osjen glavica – Voloder – Ivazovi vrhovi. 

Branioci Ravnog, kojih je kada je napad počeo bilo 116, su se oko 16 časova, uz aktivan otpor, povukli u pravcu Rilića i Kupresa.

Iz ratnog dnevnika 1. gardijske brigade HVO može se zaključiti da je Gornji i Donji Mušić, Ravanjska vrata i dio Zanaglinske šume zauzela ta jedinica.
Za samo nekoliko sati, Hrvati su pod svoju kontrolu stavili sve jugoistočne visove na obroncima Kupreškog polja.

U njihove ruke palo je desetak vojnika i civila, mještana Ravnog. U Zanaglini je pogođen jedan srpski tenk.

Cijeli dan hrvatska artiljerija tuče i visove iznad Vukovska, prema Bugojnu. Jedino objašnjenje je da Hrvati na taj pokušavaju da spriječe napredovanje svojih saveznika muslimana i njihov ulazak u selo.

U rejonu Donjeg Malovana nije bilo pomjeranja linija fronta. Nakon što su dočekani snažnom vatrom, Hrvati su se zaustavili na Stržanju. 

Da bi spriječila pad Rilića, komanda 7. brigade na taj pravac ubacuje četu od 95 vojnika, koja je tog dana stigla iz Grahova i četu od 45 vojnika iz Ključa. Te dvije čete i vojska koja se povukla iz Ravnog tek pred zoru zaposjedaju liniju Jelov Gaj – Zanaglina – Kozja Glava.

Zbog novonastale situacije naređeno je da ključko - vukovski bataljon, koji se našao u klinu između Hrvata i muslimana, pod okriljem noći napusti Vukovsko i povuče se na skraćenu liniju odbrane Kukavička vrata – Blatni Pod - Kozja glava. U tri sata iza ponoći, 2. novembra, komandant bataljona je obavijestio komandu brigade da je izvršio zadatak.

Nakon jučerašnjeg formiranja TG 1 na mračajskom pravcu, muslimanska komanda je danas na desnom krilu formirala i TG 2, u koju su ušle 305. i Gardijska brigada, sa zadatkom da nastave napadna dejstva na Demirovac, Križ, Semešnicu i Javorak.

Na Priviji i Malim Vratima nije bilo većih pješadijskih borbi. Razlog je vjerovatno sinoć postignuti hrvatsko-muslimanski dogovor o podjeli Kupreške visoravni, po kojem muslimanske jedinice moraju da se zaustave na liniji Demirovac - Mala Vrata – Mala Plazenica.

UNPROFOR je saopštio da je u toku dana na kupreškom ratištu registrovano oko 3.600 detonacija iz artiljerije velikog kalibra. Devedeset odsto tog čeličnog tovara ispaljeno je na srpske položaje.

Popodne je u Šipovo došao predsjednik RS Karadžić, na sastanak sa političkim rukovodstvom Kupresa, Jajca, Jezera, Šipova, Donjeg Vakufa i Mrkonjić Grada. Sastanku prisustvuje Mladićev zamjenik general Gvero, sa još nekoliko generala i visokih oficira VRS.

Neposredno prije sastanka stigla je vijest da su Hrvati napali Kupres.

Prisutnima je uši „zaparala“ rečenica: „Nismo se tako dogovorili“. Znači, nešto je dogovoreno.

Marić odlazi u Kupres. U komandi 7. brigade ga obavještavaju da je „vruća linija“ sa Hrvatima u prekidu i da Hrvati jakim snagama napreduju na cijelom frontu.

Vraća se u Šipovo, da o svemu obavijesti Karadžića. General Gvero ga obaviještava da je Karadžić otišao u Banjaluku, na zasjedanje Svetog sinoda SPC.

Današnji bilans gubitaka VRS: najmanje jedan poginuli, 11 ranjenih i nepoznat broj zarobljenih i nestalih boraca 7. brigade.

U borbenom izvještaju komande u Kupresu upućenom komandi 2. krajiškog korpusa u Drvar konstatuje se da su jedinice koje su upućene u pomoć 7. brigadi razočarale, zato što izbjegavaju borbu.

U analizi akcije koju je radila Sigurnosno-informativna služba Ministarstva odbrane Republike Hrvatske (SIS) se konstatuje da je današnji početak napada HVO na Kuprešku visoravan  kasnio i zato što su se vojnici na lijevom boku (Donji Malovan) „odbili uključiti u borbena dejstva prema neprijateljskim linijama“, što je ocjenjeno kao „opstrukcija u izvršavanju zadataka“. Naveden je primjer 22. diverzantskog odreda, pod komandom generala Ivana Andabaka. Od planiranih 200 na polaznom položaju se pojavilo samo 50 pripadnika te jedinice, a „primjećeno je i često odsustvo zapovjednika Glavnog stožera“  (Tihomira Blaškića) iz štaba koji je vodio operaciju.