NESUĐENA JUGOSLOVENSKA KRALJICA: Ćerka cara Nikolaja II za kom je uzdisao i naš kralj Aleksandar I Karađorđević
U porodici od milošte Tatjanu su zvali Tanja, Tatjanočka i Tanuška.
ČUDESNA MOĆ SVETE VODICE! Mesto hodočašća svakog 27. oktobra: Crkva Svete Petke na Kalemegdanu
KAKO JE TITO NAPRAVIO JEDNU OD NAJVEĆIH PROVOKACIJA USRED BELE KUĆE: Pre 49 godina desila se istorijska poseta
BRIŽLJIVO ČUVANA TAJNA NA DVORU KARAĐORĐEVIĆA: Prinčevi Đorđe i Aleksandar imali su vanbračne ćerke!
Rodila se 10. juna 1897. godine u Sankt Peterburgu. Tatjana je bila svetle puti, plavo-sivih očiju i lepe kestenjaste kose. U palati se govorilo kako je najlepša od četiri sestre i najsličnija majci Aleksandri, sa kojom je bila vrlo bliska. Štaviše, pričalo se kako je ona i najdraža caričina ćerka.
Od malena imala je bliski odnos i sa svojom 18 meseci starijom sestrom Olgom. Sa njom je delila sobu, svoje tajne i želje. Bile su toliko nerazdvojne da su dobile nadimak Veliki par.
Ali, iako su obe bile princeze, odgajane su kao i njihove mlađe sestre Marija i Anastasija, sa određenom dozom strogoće. Spavale su na pomoćnim ležajevima bez jastuka, kupale su se svakog jutra u hladnoj vodi, a od njih se očekivalo da u slobodno vreme pletu predmete koji su potom davani u humanitarne svrhe.
Sestre Romanov nisu imale nikakvih dodira sa spoljašnjim svetom sve do Prvog svetskog rata, kada su Olga, Tatjana i mama Aleksandra završile bolnički kurs i brinule kao medicinske sestre Crvenog krsta za ranjenike. Ovo je naročito odgovaralo lepoj Tatjani, koja je od malena bila praktična i imala prirodni talenat za vođstvo. Bila je rođena da rukovodi, pa su joj sestre nadenule i nadimak "Guvernanta".
Bila je duboko religiozna i neprestano je, poput svoje majke, čitala Bibliju. Skupa sa Olgom imala je čak i svoj puk u kome je bila počasni pukovnik; obožavala je da ide u inspekciju vojnika i imala je i simpatiju među njima, kao i među ranjenicima.
Ruski car Nikola II Romanov bilo je netipično liberalan za vladara onog vremena. Pokazao je to u nekoliko navrata, a pogotovo kada je srpski kralj Petar I Karađorđević zatražio ruku njegove Tatjane za svog sina i prestolonaslednika Aleksandra I.
- Moje ćerke će same odabrati za koga će se udati - odgovorio mu je pismenim putem, iako su dogovoreni brakovi bili normalna pojava onog vremena. Ali, primetio je da Aleksandar ne može da odvoji pogled sa njegove ćerke kada su došli u posetu.
Bračni pregovori su prekinuti zbog izbijanja Prvog svetskog rata, ali par je navodno razmenjivao pisma sve do tragičnog završetka porodice Romanov.
Tatjana se jedno vreme viđala i dopisivala sa rođakom Dmitrijem Jakovljevićem Malamom, koji je bio pripadnik carske vojske. Oduševio je ju neočekivanim darom – francuskim buldogom kojem je dala ime Ortipo.
Po izbijanju ruske revolucije 1917. godine, cela carska porodica uhapšena je i odvedena u Ekaterinburg. Iako su bili pod celodnevnim nadyorom, nisu oskudevali ni u čemu. Ruski je car bio oslobođen svih dužnosti i obavljao je sitnice kao svaki drugi muškarac – cepao je drva za ogrev, šetao imanjem i družio se sa svojom porodicom.
Postoje priče kako su se sestre Romanov zbližile sa tamničarima, i sa njima razgovarale tokom popodnevnog čaja kao sa poznanicima.
Naredne, 1918. godine, čitava porodica bačena je u zatvor. Na letnje veče, 16. jula te godine, car, carica Aleksandra i njihovo petoro dece izvučeni su iz svojih kreveta i odvedeni u podrum Ipatjev kuće u kojoj su se nalazili, gde su bačeni u okove.
Na tom mestu su bezdušno pogubljeni, zajedno sa poslugom i porodičnim lekarom. Sa prelepom Tatjanom ubijen je i njen voljeni pas Ortino, francuski buldog.
Nakon ovoga nastao je mit da je jedno dete uspelo da preživi i nastavi život u unutrašnjosti Rusije. Na stotine teorija navodi da su boljševički odred smrti izbegli ili Anastasija ili sin Aleksej.
Vest o pogubljenju stigla je i na Solunski front, gde se Aleksandar I u suzama oprostio od nesuđene jugoslavenske kraljice.
Njihovi ostaci ekshumirani su početkom devedesetih godina prošlog veka i sahranjeni u carskoj grobnici u Sankt Peterburgu, a cela porodica proglašena je svetom 2000. godine od strane Ruske pravoslavne crkve.