clear sky
20°C
28.04.2024.
Beograd
eur
117.1527
usd
109.2537
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan
Podešavanja Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Beograd
  • Dečani
  • Jagodina
  • Kragujevac
  • Kruševac
  • Niš
  • Novi Sad
  • Orahovac
  • Pančevo
  • Pirot
  • Priština
  • Prizren
  • Sombor
  • Subotica
  • Štrpce
  • Užice
  • Vranje
  • Vršac
  • Zrenjanin
  • Zvečan

VELIKA GEOSTRATEŠKA IGRA: Da li će Saudijska Arabija platiti cenu krize na Bliskom Istoku?

29.08.2016. 13:52
Piše:
Srbija Danas/Ivan Ristić
Saudijski oficiri
Saudijski oficiri / Izvor: Profimedia

Konflikt između Saudijske Arabije i Irana je iz sukoba oko tumačenja islama prerastao u geopolitički. Nepomirljive razlike koje postoje između saudijske kraljevske porodice i šiitskog režima u Teheranu dramatično otežavaju već dovoljno kompleksnu situaciju na Bliskom istoku.

Savez SAD i Saudijske Arabije počiva na Niksonovoj doktrini, definisanoj 1971. godine, dok je šah Reza Pahlavi bio na vlasti u Iranu. Ovu doktrinu karakterišu dva stuba na kojima počiva stabilnost regiona – to su Iran i Saudijska Arabija. Islamskom revolucijom i dolaskom mula na vlast u Teheranu 1979. godine dolazi do de facto propasti pomenute doktrine i stvaranja neravnoteže, koja traje i danas. Transformacija Irana iz pouzdanog saveznika u "osovinu zla" doprinela je jačanju strateškog partnerstva SAD i Saudijske Arabije, koje počiva na načelu "nafta za bezbednosne garancije".

Situacija na Bliskom Istoku se, međutim, dramatično menja, a Saudijska Arabija ubrzano gubi geostrateška uporišta koja su je činila jednim od najvažnijih regionalnih igrača i predvodnika vehabizma na globalnom nivou.

Budućnost saudijske kraljevine presudno će odrediti tri grupe faktora – perspektiva očuvanja saudijskih geostrateških pozicija na Bliskom Istoku, kretanje cena energenata i prilagođavanje globalnoj strategiji SAD u tom domenu, kao i unutrašnje protivrečnosti, koje su sve izraženije. U svakoj od pomenutih grupa uzroka Iran i njegovi regionalni saveznici imaju suštinski važnu ulogu.

IRAN SE VRATIO U MEĐUNARODNU ARENU: Evo šta to znači za ceo svet!

Saudijska Arabija zahteva od svojih saveznika garanciju strateškog pariteta u odnosu na Iran. U okviru takve regionalne konstrukcije, ona je formirala mrežu savezništava sa sunitskim petromonarhijama Zaliva sa kojima ima komplementarne interese – Bahreinom, Katarom, Kuvajtom i UAE. Savet za saradnju zemalja Zaliva 1982. godine, kao odgovor na iransku pretnju nastalu islamskom revolucijom, dobar je primer takve prakse. Ključne geopolitičke "zemlje stožeri" za ostvarenje geostrateških interesa u regionu su Sirija, Irak, Jemen i Bahrein, u čije unutrašnje konflikte su Saudijska Arabija i Iran umešani, direktno ili indirektno.

Saudijska Arabija i Iran
Saudijska Arabija i Iran / Izvor: Profimedia

Zaglavljivanje Rijada u ratovima

Saudijska uloga u sirijskom konfliktu je dobro poznata. Od samog početka pobune u Deri pa do akutne faze građanskog rata Saudijci podržavaju različite terorističke grupe sa ciljem rušenja režima Bašara el Asada. U Bahreinu je na vlasti sunitska dinastija, koja decenijama brutalno gazi prava šiitske većine. Saudijci se nisu libili ni vojne intervencije u tipičnom atlantističkom maniru na ulicama Maname onda kad se sunitskoj dinastiji ozbiljno uzdrmao presto tokom najdelikatnije faze Arapskog proleća. U iračkoj slagalici Saudijci pružaju podršku radikalnim sunitskim frakcijama, dok Iran podržava šiitska plemena i aktuelno Teheranu naklonjenu vlast.

SAUDIJSKI STRUČNJAK TVRDI: Era nafte NIJE GOTOVA!

Saudijska intervencija u Jemenu na strani predsednika Mansura Hadija, a sa ciljem gušenja pobune jemenskih Huta, ima za cilj uništenje iranskog uticaja u toj državi i uspostavljanje marionetskog režima koji bi račune polagao neposredno Rijadu, a posredno Vašingtonu. Međutim, neprijatelj se u ovom slučaju pokazao kao tvrd orah, pa je za strateški važan moreuz Bab el Mandeb i pojačan uticaj na granicama neophodno podići ulog. Na osnovu jalovih rezultata vazdušnih udara saudijskog vazduhoplovstva, postalo je jasno da će ovaj rat, najblaže rečeno, imati neizvestan ishod.

Džamija u Rijadu
Džamija u Rijadu / Izvor: Profimedia

Veštačko održavanje niskih cena nafte, dirigovano iz SAD, ima za cilj da postigne dva paralelna efekta – da pomaže kao svojevrstan supstitut nedavno ukinutog dela sankcija Teheranu, dok, sa druge strane, cilja rusku ekonomiju, koja u značajnoj meri zavisi od cena energenata na svetskom tržištu, što ovoj strategiji dodaje globalnu komponentu. Iran nema dodatnih mogućnosti da pregovara za povoljniju poziciju u međunarodnoj areni niti da značajnije utiče na cenu nafte. Teheran će tek na predstojećem sastanku zemalja OPEK-a u Alžiru krajem septembra pokušati da najznačajnija pitanja usaglasi sa drugim proizvođačima. Ruska nalazišta nafte se pretežno nalaze u zoni večitog leda na krajnjem severu te države, pa kompanije koje eksploatišu naftu zbog tehničkih razloga ne mogu da zaustave eksploataciju jer bi time došlo do zamrzavanja bušotina i dalekosežnih posledica po sistem eksploatacije ovog energenta i rusku ekonomiju uopšte.

DAMASK KAO VUKOVAR: Pogledajte apokaliptične scene naselja u kome su LJUDI ŽIVI GORELI (FOTO/VIDEO)

Pad cena nafte se Saudijcima učinio kao idealna prilika da dampingom izbace američke kompanije iz biznisa, ili ih makar svedu na minornu ulogu, a onda se sa svojim saveznicima unutar OPEK-a vrate na poziciju kreatora globalne energetske igre na krilima visokih cena. Međutim, saudijski stratezi su se očigledno preigrali, u potpunosti pogrešno procenivši vremensko trajanje, obim i značaj američke strategije dramatičnog snižavanja cene nafte. Da stvar bude gora po njih, SAD krupnim koracima napreduju ka energetskoj nezavisnosti zahvaljujući eksploataciji nafte iz škriljaca, što im omogućava da u značajnoj meri utiču na cenu koja je već dugo na nivou ispod 50 dolara za barel.

Seme raspada

Saudijska Arabija ima u sebi seme destabilizacije i potencijalnog raspada, a argumenata za takav scenario je nekoliko. Najpre, tu su sukobi unutar kraljevske porodice oko naslednog prava na saudijski presto, kao i viđenja politike između tvrdokorne i nešto umerenije struje, poprimaju ozbiljne razmere i dovode u pitanje legitimnost sistema. Dalje, Saudijska Arabija ima pravu provaliju u budžetu. Njihov budžetski deficit je već nekoliko godina u dvocifrenom minusu, sada približno 15 posto, dok se za krpljenje budžetske rupe koristi Suvereni fond bogatstva, koji se ubrzano topi. Takođe, cena sirove nafte na svetskom tržištu je već nepodnošljivo dugo između 30 i 50 dolara za barel, dok je za održavanje saudijske budžetske ravnoteže neophodno da cena bude iznad sto dolara.

TEHERAN SPREMAN NA KOMPROMIS: Iran će ipak prisustvovati pregovorima u okviru OPEK-a

Mapa Bliskog Istoka
Mapa Bliskog Istoka / Izvor: Profimedia

Fiskalna politika saudijskog ministarstva finansija se, dakle, svodi na održavanje kakve-takve budžetske stabilnosti, pa kupovina socijalnog mira mnogobrojnim povlasticama, dotacijama i niskim cenama energenata samim tim više nije moguća. Kada se svemu pomenutom doda približno 20 odsto šiita nastanjenih u istočnoj saudijskoj provinciji, koje fundamentalistički režim u Rijadu smatra svojevrsnom iranskom "petom kolonom", jasno je da budućnost ne uliva nimalo razloga za optimizam zvaničnom Rijadu.

NOVA STRATEGIJA: Iran popušta KONTROLU DEVIZA u pokušaju da PRIVUČE INVESTICIJE

Direktan sukob Saudijske Arabije i Irana nije isključen, ali je malo verovatan. Niskim cenama energenata i unutrašnjim tinjajućim konfliktima ozbiljno uzdrmana Saudijska Arabija, uz bledu podršku svojih atlantističkih saveznika, nema interesa da se upusti u otvoreni rat protiv snažnog Irana. Takođe, saudijska naftna polja nalaze se pretežno u šiitskoj istočnoj provinciji, ujedno i u dometu iranskih aviona i projektila. Sa druge strane, decenijskim sankcijama izmučeni Iran želi po svaku cenu da izbegne narušavanje svoje teško stečene pozicije u međunarodnim odnosima i da resurse angažuje na sukob širokih razmera sa krajnje neizvesnim ishodom.

U zamenu za direktno sučeljavanje, Saudijci i Iranci vode posredan rat različitim sredstvima u mnogim državama regiona – Siriji, Iraku, Jemenu, Bahreinu, Libanu, svuda sa različitim ulozima i nivoima intenziteta sukoba. Pomenuti konflikti se odvijaju u pravom hladnoratovskom maniru – naoružavanjem, logističkom podrškom i jasnom ideološkom odrednicom dve strane u svakom od pomenutih konflikata.

Detalj iz Sane, glavnog grada Jemena
Detalj iz Sane, glavnog grada Jemena / Izvor: Profimedia/ilustracija

Dva rešenja naftnog rebusa

Smrtna kazna izvršena nad Nimr Al Nimrom pre nekoliko meseci je izazvala ozbiljne potrese u odnosima dve države. Ona sama po sebi nije imala neposredne implikacije po odnose u Zalivu, ali pogubljenje uticajnog šiitskog klerika je imalo za osnovnu svrhu demonstraciju spoljnopolitičke moći za unutrašnju upotrebu. Saudijcima je cilj da učvrste uzdrmanu poziciju unutar države demonstracijom moći u međunarodnim odnosima, u svetlu ekonomskog slabljenja i pat pozicije u Siriji, Jemenu i Iraku.

BLAGI NAPREDAK: Strane investicije u Rusiji rastu, priliv kapitala udvostručen

Najizgledniji ishod je svojevrsna dezintegracija Saudijske kraljevine. Saudijska Arabija može da se dezintegriše dvostruko – ili teritorijalno, ili iznutra – sektaškim sukobima, borbama za prevlast između uticajnih grupa i unutar kraljevske porodice. Pomenuti scenario svakako bi obuhvatio formiranje svojevrsnog šiitskog entiteta na njenoj teritoriji, posebno u istočnim i južnim provincijama. Dezintegracija Saudijske Arabije ma u kom obliku bi prouzrokovala novi dramatičan talas izbeglica, snažno jačanje uticaja Irana u regionu Zaliva, ali i duž čitavog šiitskog luka, kao i obnovljenu konfrontaciju oko vodeće uloge u sunitskom svetu.

Vakuum ekstremističkih organizacija, koji nastaje nestankom saudijskog novca i logističke podrške, najverovatnije bi izazvao krvavi rasplet i gubitak kakve-takve kontrole nad ovim grupama od strane pojedinih obaveštajnih službi. Problematičan domino efekat dogodio bi se urušavanjem moći Saudijske Arabije i preneo na okolne savezničke petromonarhije. Ove države takođe počivaju na svojim energetskim resursima, mada su daleko pametnije upravljale tim sredstvima i pripremale se za scenario kada nafte ne bude i cene budu niske. Međutim, nestanak bezbednosnih garancija koje im Saudijska Arabija pruža i njihova objektivna nemogućnost da same formiraju sopstveni odbrambeni sistem doveo bi do njihove dramatične destabilizacije, a možda i fizičkog nestanka.

GEOEKONOMSKA IGRA BEZ KRAJA: SAUDIJCI ponovo OBARAJU CENU NAFTE

Rafinerija nafte
Rafinerija nafte / Izvor: Profimedia

Uticaj ovakvog loma bi presudno odredio sudbinu celokupnog islamskog sveta, od Maroka do Sinkjanga i Indonezije. Neizvesnost sirijskog konflikta i okretanjem strateške ravnoteže u rusku korist neizvesnim čini katarsko-turski gasovod, čija je Saudijska Arabija ključna strateška komponenta. Takođe, opstanak Saudijske Arabije, njene dinastije, kao i jačanje šiitskog faktora u regionu, suštinski će odrediti kretanje cene nafte, na koje i sama Saudijska Arabija značajno utiče. Od suštinske je važnosti za globalnu bezbednost da Vašington makar deklarativno nastavi da pruža bezbednosne garancije Saudijskoj Arabiji. U suprotnom bi fundamentalisti iz Rijada krenuli stopama nuklearnog programa kako bi imali paritet sa arhineprijateljem Iranom.

NAPREDAK RUSKE TEHNOLOGIJE: "Rosatom" razvija najefikasniju nuklearku

Saudijska Arabija se pod pritiskom međunarodnih okolnosti brzo transformisala u "tigra od papira". Vašington partikularne regionalne interese već decenijama spretno prilagođava globalnoj strategiji, pa ni u jednom momentu ne treba imati sumnje da je spreman da svog višedecenijskog saveznika u Zalivu "pusti niz vodu" kao sredstvo za potkusurivanje i ostvarenje sopstvenih geostrateških interesa. U takvim okolnostima, Rijad će se naći pred izborom – ili da sledi sopstveni ekonomski interes, koji se poklapa sa interesom svih država izvoznica nafte i svetske ekonomije uopšte, ili će se povinovati partikularnom interesu SAD i time sebi zacementirati put u propast i veoma izvesnu teritorijalnu dezintegraciju.